Bobovac - grad bosanskih kraljeva

Bobovac je podigao ban Stjepan II Kotromanić nešto prije polovine 14. vijeka, a grad je bio sjedište bosanskih vladara od perioda vladavine bana Stjepana II Kotromanića (prva polovina 14. vijeka), preko svih bosanskih kraljeva i sve do prestanka bosanske samostalnosti osmanlijskim osvajanjem (1463.) U njemu se čuvala bosanska kraljevska kruna, a tu se nalazila i kraljevska grobna kapela za koju se pretpostavlja da je kralj Ostoja naredio da se stara bobovačka crkva preuredi za tu svrhu. U njoj su bila sahranjena tri bosanska kralja: Stjepan Ostoja, Tvrtko II Kotromanić i Stjepan Tomaš

Od kako je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH povijesno područje "srednjovjekovni grad Bobovac" proglasila je nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine interesovanje za to područje raste. Sjećam se svojih časova historije u bivšoj nam državi, koji su srednjovjekovnu Bosnu spominjali tek onako usput. Nakon zadnjeg rata počinjem se zanimati za taj dio historije BiH, koji je iz (ne)poznatih nam razloga bio nedovoljno zastupljen u nastavnim programima. Počinjem se raspitivati kako doći do Bobovca i saznajem da je najbolji put preko Kaknja, zatim slijediti put za Kraljevu Sutjesku i tamo parkirati vozilo.

Sjećanje na Katarinu - posljednju bosansku kraljicu

Kraljeva Sutjeska je sama po sebi poznata po franjevačkom samostanu, koji se prvi puta pominje u 14. vijeku. U naselju se nalazi i džamija Mehmeda II. Fatiha iz 15, vijeka, za koju mnogi tvrde da je jedna od najstarijih u BiH. U samom naselju se nalaze i rekonstrukcije starih bosanskih kuća sa arhitekturom iz 18. vijeka. Šetnjom kroz naselje sam primijetio pojedine žene odjevene u stare tradicionalne nošnje, sa crtežima na rukama i crnim maramama, kojima se simbolično čuva sjećanje na posljednju bosansku kraljicu Katarinu. Sve ovo se može vidjeti u samo nekoliko minuta boravka u Kraljevoj Sutjesci.

Samo mjesto nekako djeluje smirijuće i daleko od gradskih gužvi i dinamike. Odlazim do samostana u namjeri da obiđem biblioteku za koju sam saznao da posjeduje neke od najstarijih knjiga u BiH. Obilazim samostan u potrazi za osobom koja me može uputiti u biblioteku, a i muzej koji se nalazi u sklopu samostana. Ulaskom na jedna od mnogobrojnih vrata, pronalazim ljubazne domaćine koji me vode na sprat samostana gdje se nalaze muzej sa arhivom i biblioteka. Biblioteka i arhiv su nedavno obnovljeni i sadrže ukupno oko 11000 knjiga i po svojoj historijskoj vrijednosti spadaju u nejvrijednije u državi. Posebno se može istaći 31 inkunabula, tj. knjige koje su štampana prije 1500 godine. Broj inkunabula u samostanu Kraljeva Sutjeska je veći od pola ukupnog broja sačuvanih inkunabula u Bosni i Hercegovini. Važno mjesto pripada i djelima starih bosanskih pisaca pisanih bosančicom. U arhivu se čuvaju i matične knjige rođenih iz 1641. godine, što ih čini najstarijim u BiH. Domaćin nam je održao svojevrsni čas historije sa nakim jako zanimljivim detaljima, koje prepuštam vama da ih saznate kada dođete u samostan.

Nakon kraćeg zadržavanja oko samostana i razgledanja kipa kraljice Katarine uputih se lijepom travnatom stazom do ostataka temelja kraljevskog dvora Grgurevo iz vremena prije turskog osvajanja. Obilaskom kamenih ostataka možete pokušati zamisliti način života u ta davna vremena, naših kraljeva i banova. Mirno i iznad naroda kojim su vladali, ali i dovoljno blizu da se poistovjete sa svojim narodom. Nisam siguran može li se povući neka paralela sa sadašnjim vlastodržcima?!

Put za Bobovac

Nakon kratkog odmora u prirodi među ostacima zamka raspitujem se kako doći do starog srednjovjekovnog grada Bobovac. Dobijam upute da se vratim kilometar nazad i skrenem lijevo preko potoka Urve, zatim opet lijevo i slijedim putokaz za Bobovac. Nakon par kilometara nailazim na mjesto za odmor sa placevima za roštilje i kampovanje. Tu ostavljam automobil i pronalazim stazu koja vodi do starog grada Bobovca. Staza vodi kroz zaista preljepu šumu i uz potok koji je dovoljno čist da se možete napiti vode a i vidjeti neke od životinjskih vrsta koji zahtijevaju čisto stanište, kao što su salamanderi/daždevnjaci. Jedog takvog sam i vidio pri povratku. Crne boja sa žarko žutim tačkama koje se toksične i služe u odbrambene svrhe. Na samom putu prolazio sam pokraj par izvora pitke vode što odlično posluži za pauzu i osvježenje. Pri prelasku jednog od mostova koji su uglavnom nastali privatnim sredstvima tamošnjih mještana, dolazim do pećina koje se nalaze u stijenama i zovu se Ljestvače. Naziv su dobile pošto se jedino uz pomoć

ljestava može popeti do ulaza koji je na visini od 10-tak metara. Vjerovatno su u istoriji ove pećine imale odbrambenu svrhu za srednjovjekovni grad Bobovac, protiv onih koji su imali neke osvajačke namjere. Takvih je u istoriji bilo i previše na ovim prostorima. Nakon još jednog prelaska rijeke počinje uspon ka ostacima grada Bobovac i prvim zidinama.

Bobovac za početnike (Wikipedija)

Sastojao se od gornjeg grada sa četvrtastom kulom, čiji ostaci i danas postoje, i donjeg grada, na stepeniku nižem oko 20 metara, poligonskog oblika oko 40 metara dužine i oko 25 metara širine, od čega se danas raspoznaje dvorište i bunar. Podigao ga je ban Stjepan II Kotromanić nešto prije polovine 14. vijeka. Bobovac je bio sjedište bosanskih vladara od perioda vladavine bana Stjepana II Kotromanića (prva polovina 14. vijeka), preko svih bosanskih kraljeva i sve do prestanka bosanske samostalnosti osmanlijskim osvajanjem (1463.) Prvi put se u pisanim dokumentima pominje 1349. U njemu se čuvala bosanska kraljevska kruna. Tu se nalazila i kraljevska grobna kapela za koju se pretpostavlja da je kralj Ostoja naredio da se stara bobovačka crkva preuredi za tu svrhu. U njoj su bila sahranjena tri bosanska kralja: Stjepan Ostoja, Tvrtko II Kotromanić i Stjepan Tomaš. Zbog svog geostrateškog, vojnog i političkog značaja bio je meta napada osvajača. U bosansko-srpskom ratu 1350. opsjedao ga je srpski car Stefan Dušan, ali ga nije osvojio.

Septembra 1407. godine grad je osvojila mađarska vojska i jedno vrijeme držala u njemu posadu u težnji da vrati na prijestolje svrgnutog bosanskog kralja Stjepana Ostoju. (vidi: Bosansko-ugarski ratovi).

Stjepan Tomašević (1461.-1463.), posljednji bosanski kralj, zbog neposredne opasnosti od Osmanlija, seli kraljevski dvor u Jajce.

Bobovac su Osmanlije opsjedali 19. maja a osvojili 21. maja 1463. nakon samo tri dana borbe. Jedni izvori navode da su se za grad vodile teške borbe i da su Osmanlije pod gradom upotrijebili topove koje im je slao Nijemac Jerg (Jörg) iz Nirnberga (Nürnberg). Brzi pad Bobovca, za koji se vjerovalo da može izdržati i dvogodišnju opsadu je iznenadio kralja Stjepana Tomaševića i onemogućio ga da sakupi vojsku i dobije stranu pomoć. Zbog toga su se i posade Visokog i nekih drugih gradova predale bez borbe. Nakon njegovog zauzimanja, Osmanlije su ga razorili.

Istorija pod nogama

Kada sam se penjao ka vrhovima zidina obuzeo me je neki čudan osjećaj ponosa. Naime kada sam obilazio zamkove srednje i zapadne Europe nekako sam uvijek imao osjećaj niže vrijednosti jer takvih izvora državnosti nisam baš viđao na prostorima mog zavičaja. Sad sam se nekako osjećao konačno povezan sa predacima, mada naši savremenici nisu baš puno učinili da te ostavštine i sačuvaju i pokazuju, kao što su to mnogi narodi Europe učinili. Ta karika koja nam nedostaje sada se nalazila uglavnom pod mojim nogama ili je širom europskih muzeja. Ipak i ti ostaci zidina nekada slavnog grada koji se nalaze na uzvisini okruženoj sa dva potoka, govore o nekadašnjoj slavi srednjovjekovne Bosne i Hercegovine. U kratkom obilasku sam razgledao ostatke kula i bunara u kojima se još skuplja kišnica, koja je bila prijeko neophodna u teškim danima opsada u istoriji grada. Od lokalnog stanovništva sam doznao da je Vojska Federacije BiH tokom 2000. godine mjesto srednjovjekovnog grada Bobovac raskrčila i očistila od otpadaka nastalih višegodišnjom nebrigom društva. Obnovljena je i stara kapelica gdje su bile grobnice gore pomenutih bosanskih kraljeva. Našao sam i pozitivne tragove boravka omladinskog kampa koji su to istorijsko mjesto posjetili u više navrata. Ta me je činjenica obradovala i ojačala nadu da ću jednog dana moći doći u srednjovjekovni grad Bobovac i obići prostorije dvora, kapele i kuća, kao što sam obilazio i slična mjesta u Europi.

Obnovimo istoriju

Pri povratku srećem okolne mještane koji me iznenađuju svojim srdačnim gostoprimstvom i uz komadiće hrane sa roštilja i domaćeg piva razmjenjujemo informacije o okolnim mjestima i običajima. Ulazim u auto i sumiram utiske sa ovog izleta i odlučujem da kao pojedinac pokušam svojom aktivnošću da pomognem da se istorija ovih prostora digne iz temelja Bobovca. Tako je i nastao ovaj tekst koji sada čitate. Nadam se da ćete i vi dati svoj doprinos ako barem ovo pročitate, i nadam se, posjetite ovo mjesto naše istorije. Par dana nakon povratka u Sarajevo pronalazim knjigu Bobovac od Pavla Anđelića, koja detaljno opisuje to područje i istoriju kao i arheološko istraživanje tokom 70-tih godina prošlog vijeka. Posjetio sam i Zemaljski muzej u Sarajevu i to sa fokusom na srednjevjekovnu Bosnu. Tamo možete vidjeti ostatke pomenutih grobnica kraljeva sa Bobovca kao i razne predmete pronađene tokom iskopavanja pod vodstvom Pavla Anđelića. Odlazim na internet i nailazim, na sopstveno iznenađenje, na online prezentaciju udruge "Kraljevski grad Bobovac" kojoj je ciljevi zaštita, restauracija, rekonstrukcija i reafirmacija staroga grada Bobovca. Mislim da je krajnje vrijeme!

Istorija sukoba

Samo obilaskom srednjovjekovnih građevina dolazim do sljedećeg zaključka. Bosna i Hercegovina ima puno više utvrda i utvrđenja koja su i sada u dobrom stanju nego dvorova i zamkova srednjovjekovne nam vlastele i vladara. Poznato je da su europske države svoje temelje postavile tokom srednjeg vijeka. Mi smo te temelje još nismo obnovili. I to dokazuje da je ovo područje uvijek bilo neka granica na kojoj su se lomila koplja raznih plemena, naroda, kultura. Vrijeme je da te tvrđave zamjenimo lijepim zamkovima i dvorima koje generacija obilaziti i stvarati bolju sliku o nama i našim precima nego je to bio slučaj do sada.