Tenerife: Od jata barakuda preko hiljadugodišnjih stabala do dalekih galaksija (2. dio)

Nakon pet godina odlučili smo ponovo posjetiti Tenerife. Ovaj put sa planom aktivnosti koji se razlikuje od prijašnjeg. Plan je uključivao ronjenje u akvatoriju vulkanskog otoka u Atlantiku, obilazak parka prirode koje je specifičan kao mjesto za najviše živih vrsta po kvadratnom kilometru u EU i obilazak opservatorija Teide. Samo napomena da godišnje otok Tenerife posjeti preko 5 miliona turista.

Nakon leta preko Dubrovnika i Madrida sletjeli smo na Tenerife oko 22 sata po lokalnom vremenu. Preuzimamo putem interneta rezervisan, rent-a-car i krećemo prema gradu Puerto de la Cruz. Prije nego je postao dio masovnog turizma u taj su grad dolazili samo zainteresovani za botaniku sa savršenom klimom za odmor. Crne kamene ploče od kojega su napravljena kuće i popločane ulice konstantno vas napominju da se nalazite na otoku vulkanskog porijekla. Tradicija ribarenja mještana je vidljiva na maloj gradskoj plaži gdje se prodaje riba ulovljena taj dan. Svuda okolo su kafane u kojima možete popiti sangriu ili neko lokalno pivo uživajući u laganom ritmu grada. Siestu kao koncept odmora u popodnevnim satima ovdje osjetite u "punoj" snazi. Sve je podređeno odmoru i uživanju. Klima je idealna jer je temparatura zraka oko 28 stepeni uz vlažnost oko 80%.

Sunce i ostale zvijezde

Klimatski uslovi na visinama iznad 2000 metara omogućava izuzetno povoljne uslove za bavljenje astronomskim posmatranjima. Raduje me posjeta Observatoriju Teide koji je dio Instituta za astrofiziku kanarskih otoka - The Instituto de Astrofísica de Canarias (IAC). Prije puta sam popunio formu i ljubazno su mi odgovorili da se javim 15. septembra kako bi dogovorili termin posjete. Nakon dogovora da posjet počinje u 11 sati 17. septembra. Krećemo par sati ranije.

Observatorij Teide

Nakon puno serpentina prilikom uspona i "probijanje" kroz oblake iznad Puerto de la Cruz-a pridružujemo se maloj grupi zainteresovanih za astronomiju. Vodič nas uvodi u kopleks observatorija i ljubazno napominje da u određenim zonama budemo tihi pošto prolazimo pored spavaonica gdje naučnici spavaju. Oni rade isključivo noću. Pridružuje nam se i jedan od naučnika koji objašnjava detalje o opservatoriju i specifičnu namjenu svakog pojedinog teleskopa. Nekima je namjena posmatranje Sunca, nekima planete i druge nebeske formacije, a tu su i oni kojima je namjena da skupljaju čestice i analiziraju svemir sve od Velikog praska i početka Svemira kakvog danas djelomice poznajemo.

Slušamo i predavanje o elektromagnetnom spektru koji je, ispostavilo se, osnova za istraživanje Svemira. Prezentator nas snima Infrared kamerom i pokazuje praktične primjere kako nauka koristi te uređaje u istraživanju. Šta radite kada vidite oblak, a ne vidite šta se nalazi u njemu? Promjenom spektra možemo vidjeti šta se nalazi u oblaku. Kao da smo dio emisije koja popularizuje naučna istraživanja. Prvi put ulazimo i u kupolu sa velikim i najstarijim optičkim teleskopom u opservatoriji, puštenim u funkciju još 1992. godine. Pojašnjavaju nam da se kompletan proces promatranja obavlja putem računara tako da nemamo šta da vidimo. A tako smo se nadali. Vidjeli smo ogromnu skalameriju sa optičkim elementima, mehnički dio za pozicioniranje i dio koji signal šalje na računar gdje se promatraju nebeska tijela i formacije.

Domaćini nas ipak vode do mjesta sa teleskopima gdje nam pokazuju šta je moguće promatrati na Suncu. Aktivnosti o kojima smo čitali da ponekad prouzrokuju probleme u snadbijevanju električnom energijom kao i probleme u radu komunikacijskih satelita sad smo mogli i mi vidjeti. Posebno me iznenadila činjenica da je ova posjeta od par sati potpuno besplatna! Dokaz da je znanje besplatno samo ga treba tražiti. Ipak smo ostavili napojnicu. Odlazak sa opservatorija protiče i razmišljanju svakog od nas o činjenici koliko smo mi ljudi mali i šta sve tamo "gore" postoji.

Nakon obilaska na redu je domaća kuhinja i restoranu koji se nalazi malo iznad nivoa oblaka. Hrana je odlična, a porcije su količinski za dvoje. Vraćamo se puni utisaka. Vrijeme je za bazen uz sangriju.

Ronjenje sa barakudama

Iduća planirana aktivnost je ronjenje oko vulkanskog otoka u atlantskom okeanu. Mnogo toga je prvi put. Zahvaljujući znanju i vještinama koje su mi prenijeli instruktori iz ronilačkog kluba Bosna mogu uživati u ronjenju. Domaćin je ronilački centar Atlantik gdje sam uplatio paket od četiri zarona. Dolazim u zakazano vrijeme na zakazano mjesto i spremamo opremu u kombi. Organizacija je vojnička. Sve je na unaprijed predviđenom mjestu. U grupi je još nekoliko ronilaca iz Njemačke. Informišu nas da zbog vjetra i valova idemo na drugi kraj otoka. Za pola sata stižemo u mjesto Radazul gdje se spremamo za zaron. Planiramo zaron, podešavamo opremu i boce sa zrakom i ulazimo u vodu. Okean je na izgled miran sa maim valovima. Tek kad sam ušao osjetim veliku snagu tih, na oko, "malih" valova. Ipak je ovo okean.

Uzbuđenje raste. Informisani smo da možemo vidjeti jata barakuda, raže, ribe papige itd. Zaranjamo polako u dogovorenoj formaciji. Meni jedna peraja spada sa čizme ali brzo je pronalazim i čvršće vežem. Ipak je lična oprema sigurnija opcija. Mene je najviše fasciniralo jato barakuda. Zanimljiva duga formacija od nekoliko stotina jedinki dužine oko pola metra (pokušaj izbjegavanja mjernih jedinica ribara :). Nakon 50 minuta boravka pod vodom sređujemo utiske. Par sati odmora i spremamo se za drugi zaron. Maksimalna dubina drugog zarona je 20 metara. Mnošto raznih vrsta rakova, hobotnica i manjih riba, Nakon izrona vraćamo se u centar gdje odlažemo opremu i dogovaramo lokaciju za sutrašnje zarone.

Mjesto zarona Punta Prieta

Nakon polusatne vožnje kombijem od ronilačkog centra stižemo do lokacije zarona. To je malo mjesto Punta Prieta sa obalom od stijenja vulkanskog porijekla. Plaža je dužine desetak metara sa uređenom okolinom. Par mještana je na vrhu uvale i pecaju. Kad su nas ugledali počeli su se spremati uvidjevši da im ometamo razonodu. Samo se povlače uz pozdrav. Nas nekoliko se priprema za zaron. Planirana maksimalna dubina zarona je 40 metara. Zaron uključuje ulazak u pećinu dubine 10-tak metara. Srećom imam lampu.

Ovaj zaron je bio za pamtiti. Jedan razlog je što sam prvi put vidio u punoj veličini tigrastu murinu koja je specifična vrsta samo za istočni Atlantik. Priličan broj murina sam imao priliku vidjeti u Jadranskom moru ali sam tokom ovog susreta na stropu pećine imao daleko više adrenalina u krvi. Posebno kad imate priliku vidjeti zube te ribe koji kao da su od stakla. Zlatno pravilo i ovdje važi. Ne prilaziti suviše blizu i sve bude u redu.

Negdje pri kraju zarona počinjem da čujem zvukove nalik na udaranje kamena. Ponovo nekoliko puta pa opet ništa. Okrenem se oko sebe, gledam kolege. Oni ništa ne signaliziraju. Nakon nekog vremena opet isti zvuk samo još jačeg intenziteta. Okrenem se i gledam prema površini ali ne vidim ništa što bi moglo biti izvor tog zvuka. Okrenem se prema stijeni gledajući šta se još zanimljivo može vidjeti i ugledam ribu papagaja. Misterija izvora zvuka riješena. Snažnim čeljustima hrani se algama na vulkanskom dnu i pri tome proizvodi jak zvuk. Jedno vrijeme pratim tu fascinantnu ribu koje ne obazirući se na mene lagano pliva i snažnim "kljunom" svakih nekoliko metara zgrabi poneku algu sa stijena. Završavam zaron posmatrajući na nekih 5 metara dubine veću grupu crvenih kraba iliti rakova. Nakon zarona spremanje i povratak u hotel na zasluženi odmor.

Planinarenje Anaga-om

Nakon ronjenja odluka je da istražimo kakve opcije Tenerife nude planinarima i izletnicima. Pronalazim da ja u tu svrhu idealna oblast obilazak prirodnog parka Anaga. Krajolici Anaga pružaju posjetiocu spektakularne krajolike i uvid u jedinstvene prirodne raznolikosti. Na trelativno maloj površini parka možemo doživjeti uslove koji variraju od predjela sa bujnom vegetacijom i velikom količinom padavina i vlage, do suhih polupustinjskih predjela sa mnogo sunca i malo kiše.

Staza za šetnju parkom prirode Anage

Ova raznolikost okruženja doprinosi i raznolikosti vrsta. Ovdje možete vidjeti brojne biljne i životinjske vrste, s više od 120 domaćih endemskih vrsta, neki od njih iznimno rijetke i blizu izumiranja. Stajemo na mjestima gdje počinju staze za planinarenje. Sve su obilježene brojevima i bojama i podijeljene po nivoima težine. Sa ljude različitih mogućnosti. Staze su uređene od drveta koje tu raste tako da i minimalna ljudska korekcija izgleda skoro prirodno i uklapa se savršeno u krajolik. U planinskom domu imate sve od voća i povrća koje uspijeva na tom području. Tu je čak i igraonica za djecu. Nakon doze šećera i kafe nastavljamo put dalje.

Cesta kroz Anagu je dobro obilježene i uređena a na pojedinim dijelovima prolazite kroz prirodne tunele od šume. Na trenutke izgleda kao neke scene iz filma Jurasic park i da će svaku čas iskočiti neki dinosaurus na cestu. Nakon velikog broja serpentina i krajolika koje je nekad davno bilo ispod morske površine stižemo do poznate plaže Las Teresitas. Napravljena uz pomoć čovjeka, pijeskom iz Sahare. Odmaramo se i krećemo nazad preko Santa Cruza do našeg polazišta Puerto de la Cruz.

Plaža Jardin

Nekoliko zadnjih dana provodima na lokalnoj plaži Playa Jardin. Ovdje uživamo u odmoru, valovima i pejsažu neovisno od vremenskih prilika. One ne utiču bitno na aktivnosti na plaži. Padanje kiše koja u septembru nije česta pojava ovdje ima drugačije reakcije. Možete razlikovati tek pristigle turiste od onih iskusnijih i lokalnog stanovništva kad vidite reakciju na plaži nakon što počne da pada kiša. Novi se odmah počnu spremati dok ostali ne reaguju. Nastave se odmarati i uživati. Ovo je mjesto na kojem vremenske (ne)prilike nadopunjuju odmor.

Naravno na Internetu smo čuli i za legendarno hiljadugodišnje drvo "Drago" koje predstavlja turističku atrakciju vrijednu posjete. Pronalazimo put parka u kojem raste to fascinantno drvo. Drvo je pripada vrsti Draceana draco i karakteristična je za Kanarske otoke, Maroko i Madeiru. Pored ovog specifičnog drveta stvarno izgledate majušno i mlado ma koliko da imate godina. Park u kojem se nalazi ovaj primjerak sa krošnjom širokom preko 20 metara je oaza mira i spokoja. Odmaramo se i uživamo u parku neko vrijeme. Nakon kupovine par suvenira i krećemo nazad.

Zgužvani krompir

I za kraj preporuka da se probaju tradicionalni zgužvani krompiri (neoguljen krompir kuhan u slanoj vodi) kao i banane koje su manje ali slađe od ovih na koje smo navikli da jedeno u zadnjih nekoliko godina na kontinentalnom dijelu Europe.

Nakon Tenerifa potrebno je nekoliko dana navikavanja ali poslovne obaveze ubrzavaju taj proces. Pisanje ove reportaže me je ponovo vratilo na taj fascinantan otok i pojačalo želju da planiram sličnu posjetu tom arhipelagu za nekoliko godina.