Razgovaram sa prijateljem Barišom,
zaljubljenikom u očuvanje okoline i more, i ponudi mi da idem sa njim i
društvom njegovog brata na dvodnevno jedrenje. Polazno mjesto je Bodrum. Ovo
jedna od onih ponuda kada odgovor stiže brže od misli. Razmišljat možemo
kasnije.
Bodrum
Iz Istanbula prvo letim do Milas
Bodrum Airport koji je udaljen nekih 45 minuta vožnje autobusom od centra Bodruma.
Kao MBA kandidat na Illinois Univerzitetu koristim sve vrijeme da pratim
nastavu, učim i rješavam zadatke neophodne za uspjeh. Učim i slušam predavanja
u avionu i u autobusu na potu do grada. Fleksibilnost iMBA programa omogućava ovu
dvodnevnu avanturu na Egejskom moru.
Izlazim iz autobusa u centar grada i
počinjem kratki obilazak. Primjetan je opušteniji način života nego u
Istanbulu. Mnoštvo ugostiteljskih objekata i gužva na ulicama. Turista ima.
Čujem njemački, francuski i engleski jezik. Pronalazim put do obale i laganom
šetnjom obilazim obalu. Kuče su uglavnom bijele sa okvirom za vrata i prozore u
plavoj boji. Slično kao u grčkoj. U jednoj od ljepših kuća je smješten i
Starbucks. Zbog svog koncepta „druge kuće“ sa cozy ugođajem i namještajem
idealno je mjesto za mirno učenje, slušanje predavanja uz kvalitetnu kafu.
Nakon domaćeg zadatka vrijeme je da se smjestim u hotel.
Ekipa sa kojom bi trebao da jedrim je
navodno napravila rezervacije u Maya Hotel. Mali hotel sa sobama u nekoliko
kuća koje okružuju bazen i bar. Uzimam ključ i ostavljam stvari. Imam samo
jednu noć da prespavam, a prvi put sam u Bodrumu. Ponovo pronalazim put do
obale i ovaj put krećem prema tvrđavi koja dominira na jugoistoku grada. Prvo
prolazim pored tvrđave i otkrivam ulice pune radnji i restorana. Mnogi imaju
stolove na samoj plaži. Kupanje, sunce, kokteli, hrana. Sve na jednom mjestu.
Odlučujem se za jedan koji mi se činio dovoljno lokalnim. Riba je idealna za
kasni ručak. Nakon čaše domaćeg vina odlučujem da otkrijem šta se krije iza
zidina tvrđave koja dominira gradom.
Početak istorije
Što je nekad štitilo od osvajača sada služi da
privuče dobronamjerne osvajače – turiste. Tvrđava je kompleks zidina izgrađenih
na sjeveroistočnoj uzvisini sa koje se vidi zaljev sa marinom i otvoreno more
tako da se moglo kontrolisati ulaz i izlaz iz grada sa mora. Na ulazu statua
meni do tada nepoznatog grčkog mislioca. Herodotus mu je ime i poznat kao otac
istorije. Napisao je knjigu „Istorija“ u kojoj je opisao svoja putovanja po
zemljama uz Crno more, današnju Grčku, Italiju i Egipat. Opisivao je sve što je
vidio uključujući i način života ljudi u to vrijeme na jedan jednostavan i poetski
način. Ističu se i njegovi opisi Persijsko-Grčkih ratova.
U njegovu čast malo istorije o Bodrumu. Nekada
se taj grad koji ima istoriju dugu nekoliko hiljada godina nazivao
Halicarnassus. Zabilježeno je kako prva naselja u toj oblasti datiraju još od
1100 godina prije nove ere. Naselja su pripadala narodu Dorians koji su došli
iz tadašnje Peloponezije (današnja Grčka). Halicarnassus (današnji Bodrum) je
bio jedan od šest gradova tadašnje Dorian konfederacije (Hexapolis). Tu su
živjeli i Cariani i Ioniani. Tadašnji stanovnici su bili buntovni pa su bili i
izbačeni iz konfederacije. Razlog su sportske igre, godišnje takmičenje u čast
boga Apola.
Naime, jedan od osvajača bronzane medalje na sportskim igrama
konfederacije je bio iz Halicarnasusa. Odbio je da po običaju posveti svoju
medalju Apolu i ostavi je bisti, več je želio jednostavno da svoju medalju nosi
kući. To je bio razlog da ga ostali gradovi izbace iz Hexapolisa. Mnogo se toga
promijenilo od tada do danas u sportu i politici. Interesantan dio se nalazi i
u centru Bodruma. Teatar koji je rekonstruisan 60-tih godina prošlog vijeka.
Danas tu možete uživati u pogledu prema zaljevu uz neki koncert ili predstavu i
zamišljati kako su tu nekada stanovnici prinosili žrtve bogu vina Dionyusu na
kamenom oltaru unutar teatra. Sa vinom završavamo o prošlosti.
Pomorski arheološki muzej
Povratak u sadašnjost i obilazak
tvrđave. Unutar tvrđave su razne interesantne postavke. Tu je i najveći
arheološki muzej podmorja na svijetu i jedini u Turskoj. Tako se navodi na
ulaznoj tabli. Unutar muzeja se mogu vidjeti razne vrste amfora i plovila
korištenih u to vrijeme. Tu su izloženi i tadašnji nadgrobni spomenici na
kojima se samo nalazi neka bitna karakteristika sahranjene osobe. U posebnoj
prostoriji su izloženi eksponati raznih pirata i moreplovaca koji su plovili
vodama oko Bodruma. Zastave, naoružanje i brodska oprema.
Preporučujem šetnja
zidinama ako želite da uživate u pogledu. Ima i mirnih kutaka za čitanje ili
jednostavno uživanje u tišini. Ovisno gdje se nalazite možete posmatrati marinu
i ulaz i izlaz raznih plovila ili plaže i restorane uz južnu obalu grada.
Unutar zidina se nalazi i kafana u kojoj se možete osvježiti i uživati u debeloj
hladovini koju obezbjeđuju debele zidine tvrđave. Napuštam kompleks napunjen
istorijom i pravac hotel.
Posada i raki
Na putu ka hotelu javlja mi ekipa za
jedrenje, da će se naći na večeri u restoranu pored marine. Vračam se nazad i
tražim na Google maps kako doći do tog restorana. Ipak bi bio red da se upoznam
sa ekipom prije nego budemo dijelili dobro i zlo na jedrilici. I to je dio
rizika. Znam samo jednog člana posade, Bariša, koji još nije niti stigao.
Prilazim ciljanom restoranu i pogledom tražim društvo kojem bi pristajalo
sutrašnje jedrenje. Restoran krcat gostima pa nije lako. Možda još nisu stigli
pa stanem pored bašte restorana i gledam okolo u prolaznike. Konačno mi prilazi
čovjek i pita me jesam li ja za sutrašnje jedrenje.
Upoznajemo se i on me
upoznaje sa ostatkom vesele družine. Spojili su nekoliko stolova i spremaju
se da naruče. Mene kasni riblji ručak još drži sitim ali mogu uzeti neko piće.
Srećom većina govori Engleski pa se možemo bolje upoznati. I onda me pitaju
pijem li alkohol. To je ono trik pitanje kada niste sigurni jel vas to pitaju
da vas procjene kao osobu u odnosu na njihova uvjerenja ili čisto onako da
znaju mogu li računati na vas. Srećom bilo je ovo drugo tako da sam nakon
odgovora „pa ponekad“, dobijem punu čašu turske rakije „raki“. I tako nekoliko
puta. Flaše samo dolaze na stol. Ekipa je odlična za zabave i provoda. Za
jedrenje, nakon što sam jedan rizik oduzeo (upoznao večinu posade), morao sam
dodati novi - jedrenje i alkohol. Napuštam zabavu prvi. Ipak me sutra čeka
dvodnevno jedrenje sa veselom i potencijalno mamurnom posadom. Nadam se da neće
zaboraviti gdje su i zašto došli.
Nakon izlaska iz marine sa motorom,
dižemo glavno i prednje đenova jedro. Jedrilica je prilično automatizirana pa
sve se diže na dugme. Lagano započinjemo jedrenje u pravcu sjeverozapada.
Plovimo udaljeni od obale ne više od kilometar. I dok lagano plovimo, skiper
objašnjava neke osnove jedrenja. Kako maksimalno iskoristiti snagu vjetra i
doći do cilja. Fascinira ta vještina kontrole snage vjetra i mora. Jedna je od
najstarijih vještina neophodnih za putovanja. Vjetar skoro puše u našem pravcu
pa su nam jedra zategnuta maksimalno kako bi plovili što brže. U svakom slučaju
dajem si zadatak da ovladam osnovama ovog načina putovanja.
Vjetar i more
Uživamo u lijepom vremenu i ugodnoj
brzini jedrenja. Prolazimo pored mnogih luksuznih hotelskih kompleksa. Obala
izgleda puno ljepše sa ove strane nego kad sam prolazio autobusom na putu do
grada. U koordinacija sa drugom posadom predlažemo zaustavljanje u jednoj uvali.
Vrijeme je za ručak i kupanje. Naravno tu je i domaće vino. Jedan od članova
posade je novopečeni vinar. Počastio nas je svojim prvim urodom. Odlično vino. Tjestenina
za ručak je manje privlačna ali se ne bunimo. Uskoro smo svi u moru. Uvala je
kristalno čista. Samo još par manjih brodova je u uvali. Nakon kupanja penjemo
se na brod spremamo za polazak. Kolega je primijetio brzi motorni čamac sa
poznatim Algida logom i čisto iz zezancije pita može li se dobiti sladoled. Na
naše iznenađenja to i jeste mobilna prodavnica sladoleda koja opslužuje i po
udaljenim uvalama. Prijatno iznenađeni svi uzimam po sladoled i pozitivno
komentarišemo ovaj način prodaje. Svaka čast Algida.
Nastavljamo put dalje uz obalu. Ja i
dalje ne znam krajnji cilj. Nisam niti zainteresovan. Uživam u trenutcima i
posmatram otoke u neposrednoj blizini. Kažu mi kolege da većina otoka pripada
Grčkoj (EU), ali da nije problem otiči jer su po dogovoru turski državljani
dobrodošli. Jednostavno oni su i najbrojniji gosti. Sjetih se da sam prilikom
obilaska Bodruma prošao pored trajektne luke koja vozi za te otoke. Tu su grčka
i turska zastava vezane kao znak prijateljstva. Na žalost to su samo
pojedinačni slučajevi.
Malo se i utrkujemo sa drugom posadom
tako da je i to dio ugođaja. Skiperi održavaju takmičarski duh posade mada
poslije ručka, vina i sladoleda i sam duh gleda u potpaljublje kako bi malo legao
na udoban krevet. Ipak imamo još malo snage za završnicu i stižemo do naše
destinacije nakon osam sati jedrenja i pređenih 30 km. To je malo ribarsko
selo Gümüşlük.
Uvala morskih hipstera
Smješteno je u uvali koju rado posjećuju
jedrlićari i manji brodovi. Skoro svaka kuća je restoran. Sa jedrilice se vidi
šarolikost dekora svakog restorana. Nakon skoro sat traženja kako i gdje se
usidriti, vežemo naše dvije jedrilice i spremamo se za kopno. Već je sumrak
tako da oni koji će spavati na kopnu uzimaju svoje stvari. Meni na moju veliku
radost dodijele jednu kabinu za spavanje na jedrilici. Ostajemo ja, skiper i
Bariš da spavamo na jedrilici. Svako ima posebnu kabinu. Nadam se da dobrom snu
ako bude nemirno more. U uvali ima par malih motornih čamaca koji odvoze
članove posade na kopno i vračaju po potrebi. Broj mobitela tih ljudi je
ključan ako želite da se vratite. Taj posao u selu uglavnom obavljaju
penzioneri. Zanimljivo je bilo gledati starog čovjeka sa dugovječnim borama i suncem
ispečenom licu kako nas mirno prevozi na kopno. Rutinski za nekoga tko ima
skoro 80 godina, kako kaže.
Gümüşlük je kao mreža restorana. Zanimljivo
da su ulice i staze zemljane i od pijeska. Tu je i par granapa koji nude svježe
sezonsko povrće i voće. Prolazim od kraja do kraja sela uz obalu za nekih 15
minuta šetnje. Mještani žive isključivo od turista sa kopna i sa mora.
Restorani su na dobrom glasu. Posebno je kvalitetna ponuda morske ribe.
Nalazimo mjesto gdje možemo spojiti nekoliko stolova i zabava ponovo počinje.
Riba, rakija i rakovi. Nakon nekoliko sati kombinovanja ova tri R uviđam koliko
je bitno imati broj vozača motornog čamca. Nakon poznate šetnje da „dođemo
sebi“ zovemo lokalnog prevoznika. Srećom sve je uhodano i uskoro smo na našoj
jedrilici. Malo još uživam u tišini i zagušenim svjetlima restorana na obali. Odlazim
u svoje brodske odaje i ne sjećam se kad sam zaspao. Tri R i more su učinili
svoje. Budim se uz blago ljuljanje. Izlazim na površinu i uživam u jutarnjem
suncu. Lijep je pogled na selo koje sada izgleda pusto. Odmaram od spavanja još
neko vrijeme. Uskoro dolaze skiper i Bariš. Najbolje u ovoj situaciji je
jutarnje kupanje. Uskačemo i plivamo do kopna i nazad. Tu je i ekipa koja je
spavala na kopnu.
Radost doručka
Vrijeme je opet za doručak. Nakon života
u Turskoj baš se obradujem kada dođe vrijeme za doručak. Zovemo našeg aktivnog
penzionisanog prevoznika koji nas prevozi do kopna. Tamo ulazimo u jedan manji
hotel, na čijem vrhu se nalazi restoran. Uživamo u pogledu na uvalu i naravno u
ukusnom svježem povrću, jajima na razne načine, raznim sirevima, slatkim i
slanim namazima. Tu je naravno i poznati simit kao i peciva sa sirom i
maslinama. Uživamo još malo u pogledu uz domaću turski kafu i čaj. Spremamo se
i pozdravljamo sa ljubaznim domaćinima. Ponovo smo na malim čamcima kojim
upravljaju lokalno društvo penzionera. Ukrcavamo se na jedrilice, ostavljamo
stvari i pripremamo za polazak.
Dižemo sidro i uz pomoć motora
napuštamo ovu skrivenu uvalu. Pritisak dugmeta i jedra su puna vjetra. Jedrimo
istom rutom nazad za Bodrum. Koristim priliku i preuzimam kormilo. Skiper mi
objašnjava kako je za početnika važno osjetiti silu vjetra i mora na kormilu.
Uspijevam uz asistenciju drugih članova posade održati optimalan kurs nekoliko
sati. Opet pravimo malu pauzu za ručak i kupanje. Izgleda da budemo u marini do
noći ali meni počinju predavanja iz novog predmeta. Ne želim propustiti prvo
predavanje iz Strateškog upravljanja. Predajem kormilo drugom kolegi i
provjeravam snagu 3/4G signala kako bi pratio predavanje na mobitelu. U
međuvremenu vjetar slabi kako se približavamo Bodrumu tako da spuštamo jedra i
palimo motor.
Jedrenje i obrazovanje
Ulazimo u marinu oko 18 sati kada
počinje predavanje. Fleksibilnost online obrazovanja me ponovo fascinira. Bitna
je posvećenost kao bi se svakodnevno ispunjavali razne zadatke. Počinje
predavanja dok smo uplovljavali i vezali jedrilicu u marini. Ekipa mi kaže da
ih samo pratim. Idemo u najbolju piceriju u gradu. Naziv restorana je Spužva. Slušajući o važnosti strateškog
pristupa upravljanju iz primjera Apple i Uber-a uživam u zaista odličnoj pizza.
Nakon završenog predavanja, dan završavamo uz rakiju i pozdravljanje sa veselom
družinom. To je ekipa koja zajedno putuje, jedri i roni po raznim svjetskim
lokacijama. Nekoliko njih planira za nekoliko mjeseci da idu na ronjenje u
Maleziju. Uz želje da uživaju u podvodnom svijetu jugoistočne Azije odlazim sa
Barišom na aerodrom. Let za Istanbul je na vrijeme. Nakon par sati leta slijećemo
u Istanbul i umorni ali zadovolji se vozimo do našeg naselja. Dva dana avanture
koju ću pamtiti. Bodrum vidimo se nekad opet, a jedrenje dodajem u listu
vještina kojim želim ovladati.
Nema komentara:
Objavi komentar