Seychelles - kad oslobođeni robovi izgrade raj

Anse Intendance beach

Jedna od prednosti života u Istanbulu je mogućnost putovanja na egzotična mjesta bez presjedanja. Naravno ako imate mogućnosti. Nekoliko opcija smo razmatrali u Indijskom oceanu i odlučili se za Seychelles. Jedan od razloga je mogućnost smještaja van hotelskih kompleksa, kako bi osjetili život tamošnjeg stanovništva. I cijena je bitan faktor, jer su zatvoreni hotelski kompleksi višestruko skuplji i daleko od naših financijskih mogućnosti. Polijetanje je iza ponoći a dolazak u kasnim jutarnjim satima. Ako možete spavati, imate čitav prvi dan odmora. Isto je i u povratku. Avion je pun do zadnjeg mjesta. Većinom se čuje francuski, njemački i engleski. Ja baš ne mogu spavati dok putujem za razliku od ostatka porodice. Gledam filmove i čitam detalje o novoj destinaciji. Rezervisali smo smještaj na dvije strane otoka Mahe. Prvi dio odmora na istočnoj strani u distriktu Anse Royale, a drugi dio na zapadnoj obali u susjednom distriktu Baie Lazare.

Slijećemo oko 10 sati na pistu koja je pored same obale. Kompletna atmosfera na aerodromu odgovara lokaciji. Radi se lagano i opušteno. Seychelles prihvataju većinu država svijeta bez vize uz dokaz o rezervaciji smještaja. Nakon preuzimanja prtljage pronalazimo ured rent-a-car agencije i nakon nekoliko minuta otkazujemo rezervaciju auta. Razlozi su prevelika rezervacija sredstava na kreditnoj kartici što nam potencijalno može previti probleme tokom odmora. Isti ljubazni agent nam ponudi prevoz za cijanu goriva do naše prve destinacije. Auto iznajmimo kasnije uz bolje uslove. Bujna vegetacija i boje nas omamljuju tokom vožnje. Nakon formalnosti oko preuzimanja ključeva od apartmana u hotelu „Pied dans L'eau“ (Stopala u vodi) i registracije odmah odlazimo na plažu „Anse Royale“.

Krajolik je sa razglednica. Dugačka pješčana plaža koju lagano zapljuskuje tirkizno plavi Indijski ocean. Plažu smo odabrali radi djece. Okružena je koralnim grebenom koji smiruje oceanske struje i valove i djeci omogućava de se kupaju kao u bazenu. Temparatura vode i zraka je slična. Djeca se brzo naviknu na ove tipično tropske uslove. Kupanje, tropske ribe, pijesak. Nakon ovih prvih utisaka odlazimo do apartmana koji je udaljen nekih stotinjak metara od plaže i našeg malog hotela. Smještaj je nov i u prizemlju dvo-etažne kuće. Imamo i dvorište sa lijepo uređenim tropskim vrtom. Sve je novo. I ptice i biljke i insekti. Čak su i gušteri drugačiji. Jednom smo jedva pokazali put iz našeg kupatila do vrta. Supruga je insistirala. Slatka nam je misterija i puna košara voća dobrodošlice. Od pet voćki samo sam prepoznao mango. Ostale nisam niti znao niti probao, do tada. Omiljeno mi je zvijezda i java jabuke. Nakon kratke partije fudbala sa najmlađim, spremamo se i ponovo odlazimo u obilazak naselja.

Anse Royale je selo sa malim imanjima gdje su turizam, ugostiteljstvo, ribarstvo i trgovina osnovna zanimanja. U njemu se nalazi i dio Seychelles univerziteta, fakultet za poslovanje. U blizini je policijska stanica, bolnica, mala tržnica sa raznovrsnom ponudom ribe, voća i povrća. Tu su i prodavnice u kojima se mogu naći osnovni prehrambeni artikli, uključujući i one za bebe. Neizbježne su i suvenirnice. Plaćanje usluga je u domaćoj valuti tako da je dobro imati i mjenjačnicu u blizini. Naša je 50 metara od apartmana. Zaključujemo, odlično smo se pozicionirali za ovako daleko putovanje sa relativno malom djecom.

Hotel nudi jednostavan izbor lokalnih jela. A ta kuhinja koja se rasprostire na svih 150 otoka Seychelles arhipelaga se većinom bazira, zvuči nevjerojatno, ribi! Tu je i neizbježan uticaj Afrike, Indije, Kine zbog geografske blizine i novijeg uticaja kao i kolonijalnih sila Francuske i Velike Britanije. Doručak je po mom izboru. Počinje sa raznim tropskim voćem, zatim domaćim pecivom uz namaze i završava kafom i sokom. Restoran hotela je idealno mjesto za opuštanje. Veći broj stolova se nalazi na pijesku među palmama samo nekoliko koraka od plaže a u debeloj hladovini palminih listova. Odrasli mogu uživati u jutarnjoj kafi dok djeca istražuju obalu. Djeca se prvo bojažljivo približavaju malim rupama u kojima se nalaze rakovi duhovi (ghost crabs) koji su poznati po svojoj brzini i važnosti za ekosistem otoka. Naime, pošto na otocima nema glodara i sličnih sisara koji čiste eko sistem od strvina ovi rakovi su važni jer se hrane i skupljaju skoro sve. Od voća do uginulih ptica. Ubrzo se djeca oslobode i pokušaju hvatati te brze životinje is porodice člankonožaca. Međutim ova vrsta nije tek onako dobila naziv po duhovima.

Jedna od prednosti ovog hotela je i mogućnost besplatnog korištenja čamca. Ja i Alan odlazimo u našu prvu tropsku avanturu. Cilj nam je mali otok koji se nalazi uz koralni greben i koji je po navodima lokalnog stanovništva idealan za ronjenje na dah. Veslamo po kristalno čistoj vodi. Ispod nas nekoliko vrsta riba spokojno pliva. Dolazimo do otoka gdje pronalazimo adekvatno mjesto za čamac i kao pravi istraživači penjemo se na vrh otoka. Otok je od granitnih stijena koje su karakteristične za Seychelles. Uživamo u bojama neba i vode oko nas. Spuštamo se nazad do čamca i dok ja plivam, Alan se zabavlja tražeći rakove. Nisam siguran plaši li se on njih ili oni njega. Nakon što su se svi zavukli u svoja skloništa, uzima masku i igra se mačke i miša sa jednom manjom znatiželjnom ribom papigom. Gdje su korali tu su i ribe papige čijem jelovniku i probavnom traktu možemo zahvaliti za mnoge pješčane plaže. Počinje kiša. Tropske kiše su takve da vas ne nagone na žurbu i traženje skloništa. Lagano veslam nazad dok je Alan pun utisaka. Na ovom odmoru će napisati svoj prvi dnevnik. To je razlog što mu učenje slova ne pada teško tokom odmora a i imat će jednu uspomenu sa sebe i ko zna koga još. Vraćamo čamac na mjesto i polako po kiši odlazimo do apartmana gdje se spremamo ze večeru. Izbor za večeru nije velik ali svako jelo je ukusno. Iznenadili smo se kvalitetom pizze. Ostala jelu su blago začinjena što je karakteristika kreolske kuhinje.

Pošto mi moramo biti u pokretu idući dan putem ljubaznog osoblja iznajmljujemo auto na nekoliko dana. Ovaj put smo mnogo bolje smo prošli nego kada smo to uradili putem Interneta prilikom dolaska. Procedura je jednostavna. Zapišu lične podatke i kreditnu karticu, bez nekih rezervacija i auto je vaše. I to auto sa volanom na desnoj strani. Trebalo mi je nekoliko minuta da se naviknem i usudim napraviti prvi kraći izlet. Otišli smo do plaže za surfere prema južnom dijelu otoka gdje se nalazi samo jedan restoran i bar. Na našu žalost nije bilo vrijeme za surfanje na valovima tako da smo samo prošetali po plaži i vratili se. Tokom vožnje otkrijemo i tek otvorenu igraonicu za djecu. Neobično izgleda okružena bujnom tropskom vegetacijom. Kultura izvođenja djece na vještačke sprave je došla i do udaljenih otoka. Konkretno ova igraonica je donirana od strane Vlade Republike Kine. Čitao sam o većem uticaju kineskih investicija u Africi a sad i vidim primjer na ovim lijepim otocima. Naše barabe se igraju i super uklapaju sa lokalnim stanovništvom što nam je lično drago. Nakon igre vraćamo se u apartman i planiramo sutrašnju posjetu glavnom gradu Victoria.

Ulice  grada Victoria

Običajan doručak sa tropskim voćem i krećemo pažljivo vozeći „suprotnom stranom“ od one na koju smo navikli. Srećom saobraćaj je umjeren i nema gužve. Nakon vožnje uskom cestom uz obalu ulazimo u Victoria, glavni grad države u kojem se nalaze mnoge institucije ove turističke države. Vide se vjetrenjače za proizvodnju energije kao i mnogobrojni turistički brodovi koji razvoze turiste na mnogobrojne otoke ovog arhipelaga. Nakon prolaska pored luke i par kružnih tokova ulazimo u centralni dio grada. Arhitektura je jednostavna i sa mnogo boja. Ulice su čiste i uređene sa cvijećem kojeg ovdje ne nedostaje. Pronalazimo parking koji se plača da smo sigurni da ne dobijemo kaznu. 

Pronalazimo naš cilj. Prirodno-Istorijski muzej Seychelles. Najmlađi uživaju u postavci koja sadrži informacije o raznolikom biljnom i životinjskom svijetu Seychelles. Tu su mnogobrojne vrste ptica, riba, kukaca i kornjača. Mnogobrojne vrste ajkula su najviše privukle pažnju. U svakom slučaju ovdje se može saznati sve od nastanka arhipelaga do zadnjih napora u očuvanju koralnih grebena i autohtonih vrsta i običaja. Izlazimo puni utisaka i tražimo put do gradske tržnice koja nam je sljedeći cilj. Tu se mogu naći mnoge vrste tropskog voća i povrća, kao i različite vrste morskih organizama specifičnih samo za ovaj dio svijeta. Zavoljeli smo java jabuke tako da ih sad kupujemo na kile. Obilazimo štandove i igramo se pogađanja imena neobičnih vrsta riba i biljaka. Napuštamo tržnicu sa par vrećica tropskog voća i odlazimo na dugo željenu kafu. Pronalazimo i prodavaonicu električne opreme gdje pronalazim punjač za mobitel. Sad možemo mirno uživati u kafi. Espreso je odličan. Talijanska kvaliteta u njemačkoj kafanu na spratu lokalne građevine u centru Victoria. Na putu do auta pada le lagana kiša. Osvježenje sa neba je dobro došlo. Na putu nazad svratimo u turističko naselje koje se naslanja na grad Victoria i spojen je mostom. U naselju se osjećate kao u Europi. Samo je tropska klima sa malom marinom i nekoliko plaža. Pronalazimo kafić sa enterijerom od paleta. Uživamo u dobroj hrani i atmosferi. Nakon kraćeg obilaska krećemo nazad. Vrijeme je za večeru i noćnu potjeru rakova na plaži u blizini našeg apartmana.

Vozimo se nazad sad već iskusni u vožnji desnom stranom. Prolazimo pored niza grafita. Većinom pozivaju na aktivizam vezan na zaštitu okoline i prirodnog bogatstva ove otočne države. Bez toga je upitan ekonomski razvoj pa i opstanak. Dobar primjer je cafe restoran Kreol. Jednostavan enterijer na pješčanoj plaži sa stolicama i ležaljkama uz odličnu hranu, sladoled i koktele. Kompletan cafe je uklopljen u ambijent puščane plaže i kokosovih palmi. Tu uživamo u sladoledu i koktelima dok djeca pokušavaju uhvatiti rakove. Iskustvo lokalaca tu pomaže. Alan se sprijateljio sa djevojčicom koja mu je pokazala kao se može uhvatiti rak duh. Lagano se približite dovoljno blizu da možete baciti šaku pijeska što zbuni raka dovoljno da brzim skokom možete uhvatiti to brzo i plašljivo stvorenje. Idemo na spavanja puni utisaka.

Uz doručak popunjavamo Alanov dnevnik zanimljivim detaljima prošlih dana. Ovaj dan smo odlučili manje hodati. Jedan izlet u neki od poznatih ekskluzivnih turističkih kompleksa. Usput smo naučili zanimljiv detalj u istorije otoka. Prvo masovnije naseljavanje se desilo od 1861 godine kada je oko 2500 robova oslobođeno na otoku Mahe gdje su im je za rad na plantažama uručeni posjedi gdje su mogli sami da uzgajaju kokos i ostale kulture.

Autom se vozimo preko na drugu stranu otoka. Prolazimo pored pomenutih malih imanja potomaka tadašnjih oslobođenih robova. Cilj nam je Banyan Tree Seychelles koji se nalazi u zaljevu Anse Intendance gdje se nalazi i istoimena plaža. Bijeli pijesak, tirkizno plava voda, granitne stijene i vegetacija koja pruža zaštitu kornjačama koje tu polažu jaja, čine je jednom od najljepših plaža Seychelles. Pronalazimo ulaz u kompleks i ljubazni čuvar nas pušta uz informaciju kako do dođemo do hotelske kafane. Parkiramo i malo obilazimo kompleks u kojem se čuju samo ptice i valovi. Pronalazimo bar koji se nalazi u centralnom dijelu i koji ima pogled za razglednice na plažu. Naručujemo osvježenje i lokalnu hranu. Uživamo u zvukovima Indijskog okeana. Saznajemo u to vrijeme kada smo mi bili jedan dan u vili sa doručkom košta 1600 Eura! Još više uživamo u momentu, a najmlađi je i zaspao. Kad se probudio odlazimo na plažu. Pronalazimo put između vila i uživamo u blagom vjetru, pijesku i valovima. Pogled nam odluta kad poneki voćni šišmiš karakterističan za ovaj dio svijeta preleti sa jednog na drugo drvo u potrazi za slatkim plodovima. Nema ugodnije podloge od pijeska tako da hodamo sve do kraja plaže i vraćamo se nazad u auto. Na kratko smo osjetili kako izgleda dan od 1600 Eura. Nakon povratka u našem hotelu dogovaramo poseban izlet brodom do otoka sa velikim kornjačama i grobovima pirata.

Nakon doručka spremamo ruksake sa vodom i hranom i čekamo autobus ispred recepcije. Nakon pola sata čekanja autobus dolazi i idemo u luku na ukrcavanje. Izletni brod je katamaran kapaciteta 50-tak putnika. Posada je dobro uigrana. Svi uzimamo zaštitne prsluke. Lagano plovimo prema našem cilju, Nacionalni park „Sainte Anne Marine“ i otok Moyenne, koji ima zanimljivu Istoriju. Na radost najmlađih ulazimo u brod sa staklenim dnom kako bi imali priliku razgledati podmorje Nacionalnog parka „Sainte Anne Marine“. Tokom desetak minuta obilaska podmorja slušamo korisne informacije o problemima koje globalno zatopljenje pravi koralima koji se mogu vidjeti. Mnogi su već i uginuli ostavljajući iza sebe samo bijele skelete. Riba je mnogo i takmičimo se ko je vidio neobičniju. Penjemo se uskim stepenicama na palubu i prelazimo na naš katamaran. Nastavljamo plovidbu do pješčanog spruda prije otoka Moyenne.

Otok je mali, oko 100m2 i je bio napušten do sredinom 1960-tih godina kada ga kupuje Britanski novinar Brendon Grimshaw za 8000 funti. Sa svojim prijateljima pravi prirodne staze, uređuje male plaže i uspostavlja koloniju divovskih kornjača. Sada je to rijetko mjesto gdje se te životinje mogu vidjeti u prirodnom okruženju kako slobodno hodaju i žive na otoku. Čamcima nas prebacuju u manjim grupama do otoka gdje počinjemo šetnju stazama. Dolazimo do kornjača gdje uživamo u njihovom društvu trudeći se da ih puno ne uznemirujemo. Ipak je ovo sada njihov otok. Tu su i mlade koje tek počinju svoj životni put često dug i preko 100 godina. Nadamo se da će i one uživati na ovom otoku ako i njihovi roditelji sada. Jedna nagovaramo djecu da nastavimo dalje. Dolazimo do grobova za koje se vežu mnoge priče. Većinom su to moreplovci koji baš nisu bili u dobrim odnosima sa tadašnjim zakonima. Djeca vole priče o piratima i potraga za davno nestalim blagom nas tjera dalje stazom do vrha otoka. Spuštamo se do plaže gdje se odmaramo.

Djeca istražuju obalu i igraju se u kristalno čistoj vodi. Nakon pola sata igre nastavljamo put prema početku staze. Alan upoznaje dječaka koji je lokalac. Lijepo je posmatrati kako se djeca brzo zbliže u igri. Nisu niti imena zapamtili ali su zato razmjenjivali znanje o morskim životinjama. Lokalac je naravno više znanja prenio na Alana. A on je to ponosno nama prepričavao. Trčanje na pješčanom sprudu i ronjenje sa maskom je trajalo sve do pojave naših čamaca. Pozdravila nas je u prolazu jedna crna manta koja je velikom brzinom prošla pored nas dok smo čekali čamac. Na katamaranu smo svi brzo stali u red za ručak. Količina novih iskustava i glad su u proporciji. Vratili smo se puni utisaka sa ovog izleta zahvalni jednom novinaru koji nas ja napustio 2012 godine. Ostavi nam je jadan otok gdje uživaju divovske kornjače i mnogi drugi organizmi. Tu su sada i turisti. Vrijednost otoka je sada preko 35 miliona funti ali je sada dobio status posebnog nacionalnog parka. Svaka čast ovom novinaru!

Vrijeme je da naš boravak na istočnoj obali privedemo kraju. Spremamo se za put na zapadnu obalu otoka Mahe gdje planiramo provesti još pet dana prije povratka u Istanbul. Ovaj hotel je drugačije pozicioniran. Izgrađen je uz granitne stijene i sastoji se od nekoliko apartmana i vila. Najljepši dio je bazen koji je napravljen ispod visoke granitne stijene tako da se odlično uklapa u okolinu. Uz njega je mali restoran i bar. Pogled, bazen i bar su jedni od najboljih kombinacija je sam doživio. Djeca uživaju i u bazenu. Manje je istraživanja ali više plivanja i skakanja. Opet idemo istraživati okolinu. Spuštamo se do plaže Baie Lazare koja udaljeno nekoliko stotina metara od Valmer hotela. Pošto smo uzeli samo spavanje i doručak cilj je pronaći neki restoran sa lokalnom kuhinjom. Ako potraga potraje, sa bilo kakvom kuhinjom. Plaža je sada već standardno dobra. Brzo se čovjek navikne na nove standarde.

Na kraju plaže i uvale pronalazimo restoran koji ima baš ono što nam treba. Hrana. Siti i zadovoljni šetamo istom plažom nazad prema hotelu. Na kraju puta puštamo najmlađe da uživaju igri oko granitnih stijena. Sutrašnji dan ima za cilj obilazak Anse Takamaka plaže, koja je smještena još južnije od našeg hotela. Poznata je po tome da je još rijetko mjesto gdje divovske kornjače polažu jaja. Autom prolazimo uskom cestom uz obalu i stižemo do prirodnog parkinga uz plažu. Nekoliko auta je parkirano. Ponovo šetnja plažom do restorana na kraju uvale gdje se nalazi i manji hotel. Restoran je pun jer je vrijeme ručka. Na meniju se nalazi i često viđen fruit bat ili leteća lisica kako se zove ovdašnja vrsta šišmiša. Nakon kupanja i igre na plaži odlazimo nazad do hotela gdje se pripremamo za doček Nove 2018. Ovo nam je bila želja, da dočekamo novu godinu u kratkim rukavima na plaži. Organizacija dočeka nove godine je bila odlična. Sve jednostavno i na svom mjestu. Upoznajemo i druge goste na putu do stola. Uglavnom iz Njemačke. Rekviziti za doček su na našem stolu. Nakon odlične večere malo uživamo u koktelima i muzici lokalnog benda. Denis je zaspao tako da smo doček nastavili u našem apartmanu. Nisam siguran da smo dočekali ponoć.

Preostalih par dana provodimo u blizini bazena odmarajući se i u čitanju. Alan završava svoj prvi dnevnik. Dobio je podršku od tjelohranitelje nekog bjeloruskog zvaničnika koji je tu bio na odmoru. Njegovo prvo kokosovo mlijeko iz kokosa. Vjerovatno na račun bjeloruskih poreznika ali teško je bilo odbiti. Tjelohranitelj je bio uvjerljiv insistirajući na slavenskoj vezi.

Ovo je odličan završetak 2017. godine. Odlazak na Seychelles je bio na našoj listi. Možda se i ponovi. Samo smo obišli jedan otok od 150. Vraćamo se u hladniji Istanbul i ostavljamo naše sandale od neoprena da se suše koje nas još nekoliko dana podsjećaju na naše tropske avanture. Cilj reportaže je da to sjećanje još traje.