Budućnost je u muzejima

Autor: Dženan Buzadžić (@dzenan)

Ovo je reportaža o devet dana provedenih u Washingtonu tokom novembra 2014. godine

Smithsonian

Kad se ukaže prilika za posjetu Washington-u, teško je odbiti. Omogućiti isto svom podmlatku je samo dodatni razlog za pakovanje. Djeca su na sam pomen aviona toliko uzbuđena da im uopšte nije bitno gdje idu. Bitno je samo da se leti (sa roditeljima). Nakon kraćeg leta of Sarajeva do Beča, došao je na red onaj duži preko Atlantika. I meni je prvi put da putujem u SAD. Dodatni razlog da ne spavam. Inače ne spavam kad putujem. Nakon skoro devet sati gledanja raznih filmova i sklapanja LEGO igračaka slijećemo na Dulles aerodrom pored Washington-a. Prva novina za mene su neobično velika vozila za prevoz putnika od terminala do aviona. Jedinstvena su. Nakon protezanja mišića, izlazimo u dugoj koloni i prolazimo kontrolu viza i putnih isprava.
Tu vidim i novitet prilikom pregleda putnih isprava. Za državljane SAD to rade automati. Za nas sa vizama tu su striktni ali ljubazni službenici koji sa rukavicama svima na isti način uspoređuju sliku i pregledaju isprave. Nakon ljubazne dobrodošlice od strane službenika predajemo i ranije popunjenu formu carinicima i ulazimo u SAD.

Pogled sa Newseum-a

Ako želite komfor uzimajte klasični američki auto za taxi, a ako brinete za okoliš uzmete Prius, kojih i ima najviše. Uzimamo Prius, više slučajno nego našom ekološkom osviještenošću. Prvi utisak sa prednjeg sjedišta je veličina infrastrukture. Velik broj saobraćajnih traka i velika frekvencija vozila. Moram priznati manje velikih SUV vozila nego što sam zamišljao čitajući razne tekstove o američkoj potrošačkoj kulturi. Ili je to ipak do demografije Washington-a?

Washington, Watergate i Georgetown

Prolazimo pored zgrada velikih korporacija kao što su Northrop Grumman, HP i sl. Očigledna je organizovanost i prostranost u gradnji. Na putu do hotela prolazimo pored Watergate kompleksa. Dok ovo pišem pratim slučaj Klix.ba vs. Željka Cvijanović. U SAD novinar može natjerati političara da podnese ostavku. Na našim prostorima političar natjera novinare da razmišljaju o promjeni profesije ili napuštanju zemlje...

Pogled na Watergate

Stižemo ispred hotela gdje smo rezervisali sobu putem Interneta. Nalazi se u blizini George Washington University. Već tu vidimo jednostavnost adresa. Sve je u brojevima i slovima. Hotel je u 25. ulici. SAD, dokazano, ima najbržu dostavu pošiljki od centra za distribuciju do krajnjeg naručioca. Istorija i ideologija nije u nazivima ulica, ali su ušli u istoriju kao najefikasnije rješenje organizovanja urbanih zona. Dočekalo nas je ljubazno osoblje Hotela River Inn uz poklon dobrodošlice i kratke upute šta se mora posjetiti u Washington-u. Zaključujem da su muzeji najinteresantnija mjesta.

Soba je prostrana sa kuhinjom i svim onim neophodnim za duži boravak. Ono što se razlikuje od europskih hotela su pribor za peglanje, kompletan pribor za kuhanje i jelo i naravno sistem za iPhone. Uzgred, Facebook i Google Now su zaista od velike pomoći prilikom planiranja i razgledanja znamenitosti. Uključite GPS na vašem telefonu i preporuke počinju dolaziti. Za zabavu u hotelskom apartmanu služi TV, kolekcija video na zahtjev tako da se mogu gledati najnoviji filmovi. Naravno svaka narudžba se posebno plača.

Ulica gdje se nalazi River Inn hotel

Nakon kratkog odmora i privikavanja na novu vremensku zonu odlazimo do Georgetown-a. To je dio grada sa mnoštvom manjih radnji sa tipičnom američkom arhitekturom. Na trenutak se prisjetih svih western filmova koje sam gledao kao dječak. Na uglu je banka koja izgleda baš kao da će sad doći grupa pljačkaša na konjima i opljačkati je. U blizini se nalazi i grupa policajaca na životopisnim motorima sa prikolicom. Teško da bi pljačkaši stigli daleko… Imaginarna scena nestaje brzo i odlazimo u hotelsku sobu na zasluženi odmor.

Leti se samo sa tehnologijom...

Kapsula za povratak Apolla 11

Nakon doručka odlučujemo da je nedjelja idealan dan za posjetu Smithsonian Air and Space muzeju. Na ulazu iznenađenje. Besplatan ulaz! Ulazimo u riznicu čovjekovih dostignuća u letenju i istraživanju svemira. Prolazimo ispod prvog eksponata. Originalni primjerak aviona kojim se prvi put preletjela Zemlja bez dodatnog punjenja goriva. Odmah nakon toga je komandni modul Apolla 11!

Ovdje svi malo zastanu i duboku uzdahnu. Moram priznati da sam skoro isto bio uzbuđen kao i najmlađi član naše ekspedicije. Stajati i posmatrati modul koji je obišao Mjesec i sigurno vratio svima znane astronaute na zemlju, nije mala stvar. Ovdje je objašnjen svaki detalj tog poduhvata. A desio se prije 45 godina! Pogled u unutrašnjost kapsule samo dijelom dočarava kompleksnost tog poduhvata i prije svega hrabrost astronauta.

SS=20

Interesantna i aktualna je postavka vezana za period hladnog rata. Razmještanje raketa nosača nuklearnih bombi, SS-20 i Pershing, su 80-tih godina prošlog vijeka bile glavne teme međunarodnih odnosa. Kao srednjoškolac se sjećam tih naziva kad su se SSSR i SAD natjecali za nuklearnu prevlast. Sada stojim ispred tih raketa koje mogu uništiti čitave države. Fascinantno je koliko je uloženo energije, znanja i novca da bi se napravile te mašine za masovno ubijanje.

Špijuniranje iz zraka je interesantna postavka. Predstavljeno je sve od faze fotografija koje su snimali astronauti do novijih špijunskih satelita. Najnovije tehnologije su obilježene kao povjerljive ali je predviđeno mjesto čim se skine oznaka tajnosti. Zanimljiv koncept muzeja. Već su predviđena mjesta za buduće eksponate. Negdje iznad Apolla je i NASA-in avion X-15 na raketni pogon koji još drži rekord u brzini (7,274 km/h).

I najmlađi grade rakete

Tu je i svemirsko odijelo Jurija Gagarina! Kompletan model Sojuza u realnoj veličini kao i mnoge rakete kojima su se slali razni sateliti u zemljinu orbitu. Imali smo mogućnost vidjeti šta se sprema u budućnosti istraživanja svemira. Primjena robotike i istraživanja novih pogona. Biti u unutrašnjosti Space Shuttle je posebno interesantno za najmlađe. Velik broj ladica i svakoj se mora provjeriti sadržaj. Barem tako razmišlja četverogodišnjak.

Posebno je interesantna posebna postavka za najmlađe. Gomila instrumenata pomoću kojih mladi mogu dosta naučiti o fizici i aerodinamici. Naravno tu ostajemo najduže. Prisustvujemo i takmičenju u pravljenju najboljih aviona od papira. Tu su mali simulatori letenja, simulacija upravljanja krilcima mehaničkim putem, hidraulikom i najnovijom fly-by-wire tehnologijom. Djeca uživaju i uče. Možda ovaj pristup nedostaje našem obrazovnom sistemu. Našim muzejima svakako.

Civilna avijacija

Bespilotne letjelice koje viđamo sve češće u vijestima ovdje se također mogu vidjeti. Te letjelice mijenjaju principe modernog ratovanja a i definiciju rata. Za ljubitelje civilne avijacije tu su modeli Boeinga i Airbus-a.

Na red je došla i muzejska prodavnica. Može se naći sve što može usrećiti najmlađe. A i malo starije, željne proizvode vezanih za letenje. Razni modeli letjelica, mala svemirska odjela, rekviziti za fanove SF serija i filmova, posteri, igračke, leteći zmajevi,.... Sve na jednom mjestu. Naravno teško je napustiti prodavnicu praznih ruku. Kupujemo par igračaka, a ja sebi pretplatu na magazin Air & Space. Prodavačica mi reče da sam prvi iz Bosne i Hercegovine. Interesantno kako te nepoznata prodavačica i 20 dolara probude malo ponosa.

Zajednička misija SAD i SSSR-a

Izlazimo iz muzeja sa poteškoćama jer je najmlađima to teško prihvatiti. Jedno je sigurno. Moramo se vratiti. Vješto zaobilazim i manju prodavnicu, vješto stacioniranu na izlazu iz muzeja. Ovo je muzej za dva puna dana obilaska. Pun utisaka, sjetih se diskusija sa skepticima raznih ljudskih poduhvata. Čak i onih koji sumnjaju u put na Mjesec, slanju robota na Mars itd. Volio bih da takvi dođu i vide ovo što sam ja vidio. I naravno da manje sjede i vode manje-više besmislene diskusije o tuđim inženjerskim poduhvatima. Večeramo makarone sa sirom i goveđu supu. Trudimo se jesti domaće specijalitete. Moj favorit je goveđa supa sa mljevenom govedinom i blago ljutim paprikama. Njam. Alanu su omiljeni makaroni iliti “poke”, kako ih on naziva.

Priroda i istorija

Vrijeme je za ručak Tarantula

Nakon zasluženog odmora vrijeme je za posjetu Prirodno-Istorijskom muzeju. Mene kao amaterskog ronioca i člana Ronilačkog kluba Bosna, najviše zanima postavka o životu u moru. Postavka je odlična. Kostur kita dominira stropom, a tu je i jedna od najvećih lignju ikad ulovljenih. Duga je oko 10 metara mada je navedeno da je tijelo zbog dugog vremena konzerviranja skraćeno za par metara. Dio sa insektima je zanimljiv gdje smo prisustvovali redovnom hranjenju tarantule. Tarantule jednu jednom sedmično. Ovaj put na meniju je bio skakavac. Najmlađi su posmatrali sa strahopoštovanjem čitav proces uz pokazano zavidno znanje o životu te vrste pauka. Teška srca odlazimo i doživljavamo prvo razočarenje. Na ulazu postavke o dinosaurusima saznajemo da je zatvorena narednih nekoliko mjeseci radi preuređenja. Baš smo se razočarali. Tugu efikasno “ubijamo” pokama (Alanov riječnik, strana br. 1, makaroni). Problem sa dinosaurusima riješavamo i kupovinom u muzejskoj prodavnici koja se nalazi pored dijela sa restoranima. Sadržaji su tako uvezani da je predviđeno da se provede jedan ugodan i zanimljiv dan u Muzeju. Izlazimo punog stomaka, bogatiji za mnoštvo korisnih informacija i novom kolekcijom dinosaurusa za igranje.

Tokom priprema za idući dan na Google mapi primjećujem zanimljiv muzej National Geographics-a (NG). Ja kao redovan čitalac tog mjesečnog izdanja moram istražiti šta se tamo nalazi. Krećemo ujutro, mada su nam koordinate loše tj. muzej nije baš dobro označen kao prošla dva. Ipak uz pomoć slučajnih prolaznika pronalazimo muzej i nakon plaćanja ulaznica zakoračimo u dvije priče. Spinosaurus i hrana. Ipak nam se posrećilo sa dinosaurisima. Naime, NG muzej je koncipiran kao i magazin, po kojem je poznat. Postavka se sastoji od tema. A aktuelno izdanje magazina, u vrijeme u koje smo mi došli, se bavi pronalaskom ostataka jednog od najvećih poznatih grabežljivca na zemlji, Spinosaurusa.

Dinosaurusi su izumrli, a mi?

Spinosaurus

Postavka nas na zanimljiv način vodi od samih početaka, otkrivanja prvih ostataka fosila. Priča počinje pronalaskom nepoznatih kostiju i njihovog transporta u Njemačku. Zatim slijede detalji o uništavanju istih kostiju tokom bombardovanja u 2. svjetskom ratu, pa do najnovijih otkrića fosila sa istog lokaliteta i detektivskom potragom za preprodavačem starina u Maroku. Nakon trgovačkih pregovora studenti istraživači dolaze do informacije o položaju lokaliteta sa fosilnim ostacima. Kao finale postavke je rekonstrukcija skeleta Spinosaurusa izložen u muzeju. Alana je zaokupirao dokumentarni film o tom velikom grabežljivcu. Nakon par sati provedenih među ostacima tih ogromnih stvorenja i gledanja istog filma nekoliko puta, prelazimo na drugu postavku.

Interaktivni stol za kuhanje

Aktuelna je, i na neki način mnogo strašnija od prve postavke koja je posvečena nečemu što je davno iza našeg doba. Prehrana stanovništva Zemlje u budućnosti je nešto što je problem sadašnjosti i uskoro sigurno budućnosti. Činjenica da broj stanovnika Zemlje raste, a proizvodnja hrane ima svoja ograničenja, zabrinjava mnoge. Vrijeme je za mijenjanje navika svakog pojedinca i porodice, kao i za bolje vođenje politika proizvodnje i distribucije hrane na državnom i globalnom nivou. Bogati bacaju i žive u izobilju, dok siromašni malo proizvode iz raznih razloga. Alan je te probleme ignorisao i svoje vrijeme posvetio interaktivnom stolu za pripremu hrane. Veliki kuhinjski stol osjetljiv na dodir. Odličan alat za učenje spremanja raznih jela. Napuštam postavku sa čvrstom odlukom da ću hranu koristiti racionalnije.

U praksi sam se držao svoje odluke tokom prve sljedeće posjete restoranu. Naručili smo dječiju porciju koja je dovoljna i za odraslu osobu. Alan je pojeo koliko je mogao, a ja ostatak. Nisam bio niti posebno gladan tako da se ništa od hrane nije bacilo.

Na kraju koristimo mogućnost fotografisanja za naslovnicu u automatu za uspomenu. Prodavnica je naravno na izlazu i tu ostajemo duže vrijeme. Rijetko se mogu naći tako raznoliko proizvodi na jednom mjestu. Ručni radovi odjevnih predmeta iz Perua i Azije, pribor za planinarenje i naravno gomila knjiga o raznim temama kojima se bavi NG. Odlazimo zadovoljni uz opasku da za ovaj muzej vrijedi platiti ulaznicu!

Avenija globalnih institucija

Ministarstvo Pravde

Sad smo već domaći u hotelu. Pozdravljamo se kao da više i nismo gosti. Koristim to i naručujem par tehničkih stvari preko Amazona. Distribucija se prati putem interneta, tako da bolje znam kad je došla pošiljka nego ljudi na recepciji kojoj se dostavlja. Pored narudžbi internetom, savršeno radi i plaćanje usluga i roba telefonom tj. NFC tehnologijom. Maloprodaja je bogata ponudom hrane iz svih krajeva svijeta. Na posebnoj je ponudi za Božić je i uredno izrezano drvo za kamin iz Europe! Šetnjom prolazimo Pennsylvania avenue gdje se nalaze sjedišta mnogih institucija kao što je Svjetska banka i Međunarodni Monetarni Fond, sjedište FBI itd. To je ulica za parade i protestna okupljanja. Ceste su široke kao i trotoari.

Inat kuće

Uočavamo i probleme na koje nije imun niti Balkan. Borba vlasnika i novog kapitala. Dvije kuće ipak nisu ustuknule pred naletom novih investitora što se najbolje vidi na fotografiji. Dolazimo do Bijele kuće. Fotografišemo se kao i većina turista i vraćamo se u hotel.

Vijesti + muzej = Newseum

Vrijeme je za vijesti. I to muzej vijesti. Newseum sadrži sve od početaka masovnog širenja informacija štampanjem novina do najnovijih trendova društvenih medija i najnovijih tehnologija i kreiranja internet medija u par minuta. Ispred ulaza u muzej se nalaze panoi sa naslovnicama pojedinih dnevnih novina u svijetu. Svako jutro se ažuriraju.

Redovno ažurirani ulaz u Newseum

Nakon kupovine ulaznice prvo gledamo najbolje novinarske fotografije. Prolazimo ispod izloženog helikoptera koji je jedan od osnovinh transportnih sredstava novinara reportera u SAD. Ljubazno osoblje se ponudi da nas fotografiše primjetivši Alanovu fasciniranost helikopterom.

Skica mreže od koje je nastao Internet

Na istom spratu je postavka posvečena FBI i novinarstvu. Mnoge priče su poslužile kao osnova za istrage i obrnuto. Ovdje se može vidjeti da su organi sigurnosti i novinari često na istom zadatku. Samo što novinari nemaju beneficirani radni staž. Tu nas zaustavljaju kamerman i reporterka meni nepoznate TV kuće. Pitaju me za mišljenje o liku sa naslovnice koji je proglašen najsexy muškarcem!? Malo zbunjen kažem da sam turist i da nemam pojma tko je na naslovnici. Reporterka ne odustaje. Kaže nema veze i daje mi magazin People gdje prepoznajem lika koji glumi jednog od Marvel junaka, Thora. Ipak im dajem odgovor kojim su zadovoljni i mi nastavljamo dalje obilazak. Pokušavam vidjeti o kojoj je TV stanici riječ, pa da se eventualno gledamo kad bude emitovano, ali odustajem. Ipak sam turist.

I mi smo dio Newseum-a

Na spratu se nalazi spisak svih novinara koji su izgubili život na zadatku. Nekako refleksno tražim period 92-95 i Bosna i Hercegovina. Pronalazim nekoliko imena. Odmah pored spiska me iznenadi saobraćajni putokaz kao da sam u Sarajevu. Sav izrešetan kao i veći automobil pored znaka. Sve je to dio postavke koja govori o opasnostima novinarskog zanata. Izrešetan automobil je koristila ekipa CNN-a tokom ratova u bivšoj Jugoslaviji. Nakon Sarajeva prebačen je zajedno sa znakom u SAD.

Muzej raspolaže i sa resursima za edukaciju. Svaki posjetilac se može iskušati kao voditelj vijesti u improviziranom studiju. Tu su i računari koji vas kroz razna scenarija navode kako kreirati priču koja zadovoljava sve standarde profesionalnog izvještavanja. Mnogi novinari iz BiH bi ovdje trebali provesti dosta vremena. Tu je naravno i replika prvog štamparskog stroja kao i primjerak prve mini štamparije u SAD. Ako uradite selfie sa hashatagom muzeja vaša fotografija se pojavljuje na digitalnom panou muzeja. Ovo je primjer kako društveni mediji utiču na proizvodnju vijesti i kako muzeju postaju interaktivni sa posjetiocima.

Olovka sa kojom je SSSR završio

Nakon obilaska neizbježne prodavnice odlazimo u restoran. Nakon ručka obilazimo postavku iz hladnog rata gdje se nalazi olovka kojom je Gorbačov potpisao zadnji dokument kao predsjednik SSSR-a. Tu je i kompletan dio Berlinskog zida sa tornjem za stražu DDR-a. Kupujemo par uspomena i odlazimo puni utisaka o sedmoj sili.
Predgrađe amerike

Idući dan prihvatamo poziv da posjetimo prijatelje koji žive u okolini Washington-a. Želimo da vidimo kako izgleda život u okolini gradske zone. Nakon kraće vožnje autoputem skrećemo na lokalnu cestu (široka je kao autoput). Uz cestu vidim nekoliko neobičnih vjerskih objekata. crkve i džamije neobičnog izgleda. Put nas vodi u naselje sa tipično američkim kućama koje se nalazi unutar šume. Svaka kuća ima veliko dvorište, a poneka i bazen. Sve je u skladu sa prirodom. Ogromna stabla hrasta su dominantna i dijele prostor između kuća. Jako je teško vidjeti šta komšija radi. Dolazimo do kuće naših domaćina. Tipična kuća sa velikim dnevnim prostorom i par odvojenih soba. Naravno tu je i garaža. Sa Chevrolet Camaro.

Predgrađe Washingtona

Američki simbol na četiri točka. Imali smo priliku da se kratko provozamo i osjetimo ubrzanje motora sa preko 300 konjskih snaga. Ograničenja brzine se poštuju tako da baš i nisam siguran u svrhu auta koji može ići brzinom od 300 km/h kada je ograničenje oko 120 km/h na autocesti. U svakom slučaju zahvaljujemo domaćinu na pruženoj prilici. Nakon ručka i par američkih piva uključujući bocu odličnog havajskog piva. Krećemo zajedno sa domaćinima u posjetu National Air and Space Museum, Steven F. Udvar-Hazy Center koji se nalazi u blizini Dulles aerodroma gdje smo sletjeli prilikom dolaska u SAD.

Ponovo u zraku i svemiru

SR-71

Muzej i centar je fascinantan. Svi eksponati se nalaze u ogromnom hangaru. Na ulazu vas odmah fascinira prvi avion od titanijuma. Crna ptica ili SR-71. Iz blizine izgleda kao dio neke SF postavke. Izloženi primjerak drži brzinski rekord za avione na mlazni pogon i nakon oborenog rekorda je prebačen u muzej.

Ostajemo bez daha u blizini Space Shuttle Discovery. Nakon svoje zadnje misije je prebačen u ovaj muzej. Inženjeri iz NASA-e su došli da izvade motore koji još mogu služiti za nove letjelice koje spremaju za letove na Mars. Fascinantna letjelica. Pored nje se nalazi i pokretna prostorija ze dekontaminaciju astronauta nakon povratka sa Mjeseca. Nakon prvih misija tu su provodili nekoliko sati da bi se osiguralo da ne donose neke nepoznate viruse ili bakterije na Zemlju. Ubrzo se uvidjelo da je ta sigurnosna mjera suvišna.

Discovery u garaži

Tu su i nadzvučni putnički avion Concorde, primjerci ratnih letjelica Njemačke iz Drugog svjetskog rata, odjelo astronauta koji su bili na Mjesecu itd. Može se vidjeti X-35 koji je poslužio kao model za razne verzije višenamjenskih borbenih aviona. Na žalost za obilazak ovog centra neophodan je čitav dan, a mi toliko vremena nismo imali. Nadamo se nekoj drugoj prilici. Odlazimo umorni na zasluženi odmor u hotel.

Ovdje je trebao da ostane Alien

Amerikanci imaju cilj, kao i mi ostali...

Kupovinu ostavljamo za zadnji dan. Na ulazu poznato ime. Salon automobila Tesla. Ulazimo. Ipak se moja osnovna škola zvala po tom genijalcu. I auto je genijalan. Iako nisam zaljubljenik u automobile, samo sjedenje u Tesli modelu S je potpuno drugačiji doživljaj od sjedenja u ostalim “fosilcima”. Kao da sjedite u svemirskoj letjelici. Bojim se dodirnuti komande jer je skoro sve na dodir. Nemam namjeru kupiti Tesla auto, pa tražim barem neku majicu ili sličan suvenir od Tesla Motors. Traženi su, tako da ne nalazim odgovarajuću veličinu. Odlazimo od Tesle i razmišljam kada bi ga mogao vidjeti da prozuji (ne protutnja) pored moje osnovne škole u Derventi. Možda nekad…

Tesla S

Nastavljamo obilazak šoping centra. Ponuda i potražnja određuju cijene. Odjevni predmeti su u pravili jeftiniji nego u Europi. Pronalazim za sebe par hlaća na sniženju. Prodavačica bez moje intervencije dodatno smanjuje cijenu. Plaćam gotovinom. Ostaje mi dužna 5 centi. Kažem nema problema, zadržite. Ali ona insistira da sačekam da mi vrati ostatak do zadnjeg centa. Eto nisam mogao ostaviti niti bakšiš, a nekako sam osjećao da bi trebao. Kad dobijete dodatnu uslugu bez da ostavite bakšiš ostane osjećaj dugovanja. Barem kod mene.

Vrijeme je za povratak u Sarajevo. Pun sam utisaka. Nakon ove prve posjete postalo mi je jasno zašto je Amerika, Amerika. Jednostavno ogromna snaga u tehnologiji i kvalitetnoj organizaciju, a sve u cilju - biti najbolji. To je ideologija koja pokreće većinu koji tamo žive. Ja sam to osjetio posjećujući muzeje. Posvetiti javni, pa i privatni, prostor mladima i starima da uče i stiču nova (sa)znanja je garant razvoja. U Americi uče ne toliko o prošlosti koliko o budućnosti, a znamo da vrijeme ide isključivo u tom pravcu...