Tenerife: Guanche i Bosanche (1. dio)

Septembar baš i nije vrijeme za odmor i putovanja. Naš razlog je početak zajedničkog nam života. Lijep razlog zaslužuje još ljepšu destinaciju. Odlučili smo se za Tenerife. Zahvaljujući Internetu, planiranje putovanja je umnogome olakšano. Od pregleda i rezervacija smještaja pa sve do rezervacije manjih izleta na samom otoku. Vrijeme je da krenemo. Putovanje počinjemo sa sarajevskog aerodroma prvim letom za Munchen. Tu već na samom početku puta imamo problem jer smo olako shvatili nešto više od sat pauze do leta za Madrid.

Aerodrom u Munchenu obilazimo u stilu Usaina Bolta. Na ciljna vrata stižemo kasno. Službenica, osmjehujući se, govori kako nas je prozivala sedam puta na razglas, ali nas nije bilo. Baš me je zanimalo kako naša imena zvuče na engleskom sa njemačkim akcentom na razglasu nekog većeg aerodroma. Tu želju teško da ću ostvariti svojom voljom tako da možda saznam neki drugi put. Sa blagom zabrinutošću tražimo Lufthansin info pult. Tu nas srednjovječna teta smiruje informacijom da je sljedeći let za Madrid na redu za dva sata. Pored toga nam je dala dodatni bon od 20 eura za restoran na aerodromu i potvrdila da naš prtljag ide sa nama.

Tema razgovora u narednih dvadeset minuta uz doručak na račun Lufthanse je bila uslužnost i profesionalnost njemačkih firmi. Nakon obilaska prodavnica i ukusnog (poklonjenog) doručka ulazimo u avion za Madrid. Nakon tri sata leta razmišljamo kako da uhvatimo vezu za našu krajnju destinaciju. Do željenog terminala vozimo se autobusom koji besplatno razvozi putnike po bespreglednom aerodromu. Vadimo kartu i konačno se malo opuštamo prije konačnih tri sata leta koliko traje linija od Madrida do Aeroporte del Norde na Tenerife.

From Tenerife

Nakon relativno ugodnog leta konačno smo sletili na željenu destinaciju. Našu ushićenost na kratko prekida uočen nedostatak dijela prtljage. Da smo dio EU to bi bilo sve organizovano i taj jedan kofer bi nam bio isporučen u hotel u kojem odsjedamo. Ali pošto BiH nije u tom društvu onda je dolazak do izgubljenog kofera komplikovaniji. Ponovni prolazak kroz carinu, pretres, pitanja i osjećaj gorčine i zavisti prema ostalim pripadnicima ljudske rase (čitaj građanima EU). Preuzimanje iznamljenog auta kratko traje.

Uzimamo Citroen C2 koji je više nego dovoljan za dvije osobe. Cijena za deset dana je 150 EURA. Dokaz da se čovjek vrlo brzo navikne na dobro okruženje smo iskusili i mi. Nakon pola sata od sletanja vozili smo se autoputem prema Puerto de la Cruzu u iznajmljenom autu. Osjećali smo se kao da tu živimo. Hotel pronalazimo relativno brzo uz ubrzani kurs za snalaženje u gradu. Nalazi se na brdu i daje osjećaj da ste na samom vulkanu. Internet rezervacija savršeno funkcioniše i kratko traje ugodni razgovor na recepciji. Recepcioner nam ne zaboravlja naglasiti da smo prvi gosti iz BiH ikada.

Dobijamo kartice za sobu uz reklame i upute za korištenje usluga u hotelu. Sjećam se da sam prilikom rezervacije naveo da želim da nam soba ima pogled na ocean. A dobili smo i bolji pogled nego smo tražili. Na vulkan i na ocean. Nismo gubili vrijeme u sobi nego nas znatiželja vodi prema gradu i obali. Već je sunce bilo u zalasku kad smo se spustili na obalu. Tu se uvjerismo da stvarno postoje plaže od crnog pijeska. I to prirodne. Okolo su i stijene iste boje. Taj spoj tamno plave boje okeana i crne ne samo da je lijep prizor nego i uliva dozu strahopoštovanja prema prirodnim silama. Na djelu se vidi doslovno sudar zemlje i vode u svoj svojoj snazi i ljepoti. To se ovdje desilo i to ne tako davno.

Puerto de la Cruz

From Tenerife

Ovaj grad odabiremo zbog njegove ljepote i tradicije. Grad živi u duhu svoje istorije i to se vidi na arhitekturi. Samo nekoliko savremenih hotela narušava taj sklad. Primjetan je spoj mediterana i utjecaja sjeverne Afrike. Sklad boja i oblika vas natjera da se zaustavite u svakoj drugoj ulici i uživate. Kuće su uglavnom od kamena i s krovovima od opeke. Drvo je materijal koji sve te građevine čini čudesno lijepim. Vrata, prozori i balkoni su uglavnom pravljeni od drveta i sa skladnim bojama fasada svaku ulicu čine izložbenim prostorom.

Tradicija grada je ribarstvo. U samom centru grada uređena je ribarska luka sa starim ribarskim čamcima koji se i danas koriste. Tu pronalazimo i muzej u sklopu kojega se nalazi i suvenirnica. Susrećemo po prvi put i neke umjetnine koje pripadaju narodu koji je tu živio i prije dolaska Španaca. U nekoliko momenata taj narod nam se uvukao u srca. Bogata i jednostavna kultura, simboli kojima su ukrašavali svoje posuđe i vulkansko kamenje nas sve više zanimaju. Pronalazimo sličnost sa našim bogumilima. Njih zovu Guanche i dan danas se mogu prepoznati na ulici iako je asimilacija od strane Španaca učinila svoje u zadnjih 500 godina.

Odlučujemo se ipak odložiti kupovinu suvenira za zadnje dane našeg boravka na otoku. Pronalazimo jedan mali kafe za odmor. Dok sjedimo i pijemo kafu, uživamo u pogledu. Do nas je mali park sa par klupa koji je uređen do savršenstva. Svaki cvijet je na svom mjestu. To utiče i na odmor i na raspoloženje. I ne čudi da su ljudi uglavnom nasmijani, opušteni i naizgled bezbrižni. Iako je prvih nekoliko dana bilo oblačno i na izgled ružno vrijeme.

From Tenerife

U gradu su dvije bitne paralelne ulice. Jedna je uz samu obalu i uglavnom je puna restorana i prodavnica za turiste. Ulični život je poprilično aktivan. Od prodavača raznih suvenira do uličnih umjetnika i karikaturista. Druga ulica je zaklonjena od direktnog utjecaja oceana i ispunjena manjim barovima i radnjama sa suvenirima. Ako ste za mirnu šetnju i za kafu ili koktel onda samo skrenite u prvu ulicu sa obale prema unutrašnjosti grada.

Delfini i kitovi

From Tenerife

Nekoliko dana prije dolaska, putem interneta (www.tenerifedolphin.com) sam rezervisao mjesta za izlet brodom zapadnom obalom otoka gdje se mogu vidjeti delfini i kitovi u njihovom prirodnom staništu. Emailom smo dobili upute gdje da čekamo autobus kojim idemo na drugi kraj otoka. Karta za jednu osobu je 50 EURA i uključuje vožnju autobusom, izlet brodom u trajanju 5-6 sati sa ručkom i neograničenom količinom sangrije i ostalih manje bitnih (čitaj: bezalkoholnih) pića. Autobus nas dovodi do luke gdje se ukrcavamo na katamaran sa staklenim dnom. Sve je odlično organizovano za oko 300 ljudi koliki je kapacitet broda. Nakon sat vremena vožnje stižemo do dijela otoka poznatog kao Los Gigantes. Stijene visoke i do 600 metara okomito se obrušavaju u ocean.

From Tenerife

Tu nam je i prva pauza za kupanje. U kristalno čistoj vodi plivam i uživam uz misao koliko je čovjek mali u odnosu na snagu, veličinu i ljepotu prirode. Nakon povratka na brod uočavamo porodicu delfina. Raspoloženi za igru, baš kao i na filmovima gdje sam do tada isključivo gledao te predivne životinje. Brod pravi nekoliko krugova skupa sa delfinima koji razigrano iskaču iz vode. Ostavljamo delfine i udaljavamo se od obale u nadi da ćemo vidjeti i kitove. Nakon petnaest minuta vožnje prema otvorenom oceanu brod naglo usporava. Svi putnici su na ogradi i gledaju u vodu.

From Tenerife

Nakon nekoliko trenutaka neko pokazuje rukom u pravcu kitova. To je vrsta pilot kita. Imaju karakteristično zaobljeno leđno peraje i mogu narasti do 6-7 metara dužine. Uglavnom se ne obaziru na brodove i prisustvo ljudi. Mirno plivaju i love lignje i manje ribe na površini. Zadovoljni viđenim vraćamo se na obalu, gdje nas čeka autobus i vozi nazad u, sada već možemo reći, naš grad, Puerto de la Cruz. Iza nas je jedan od onih dana koji se rijetko ponavljaju u životu čovjeka. Osim ako ne živite na Tenerife otoku.

Vulkan

From Tenerife

Dok je putovanje bilo u pripremnoj fazi, posjeta vulkanu je bila prioritet. Dolazak na sam vrh je još veći izazov jer je to naviši vrh Španije, a da ga osvojite morate imati i pismenu dozvolu. Istraživanjem po internetu našao sam oficijalnu web stranicu "Parque Nacional del Teide" (pogledajte upute na http://www.whattenerife.com/mount-teide.html) i poslao kopiju pasoša sa popunjenim zahtjevom par dana prije puta na njihovu E-mail adresu. Potvrdan odgovor sa brojem dozvole smo dobili nakon četiri dana, kada smo već bili u Hotelu El Tope. Internet pristup u hotelima je koristan i uglavnom zahtjeva kovanice za korištenje.

Brinulo nas je vrijeme za osvajanje vrha. Pošto smo dozvolu tražili za određeni dan i period od par sati nismo baš imali izbora. Morali smo krenuti 11. septembra put prema najvišem vrhu na kojem smo bili do tada. Visok je 3718 metara nadmorske visine. Put prema vrhu vodio nas je prema oblacima koji su od našeg dolaska negdje oko deset sati ujutro zaklanjali pogled prema vulkanu sa hotelskog balkona. Kako smo se bližili oblacima tako je zrak postajao sve vlažniji, a vijugava cesta sve manje vidljiva. Nakon nešto manje od dva sata vožnje do 2000 metara nadmorske visine - iznenađenje.

Iznad tih oblaka je kristalno plavo nebo i sunčano vrijeme. Došli smo na kalderu "Las Canadas" (pogledajte etape stvaranja otoka na http://en.wikipedia.org/wiki/File:Teideform2.png). Okolina se iznenada promijenila iz crnogorične šume u nisko rastinje, kamenu lavu, nisko rastinje i ponegdje pješčane dine. Osjećate se kao da ste u nekom izgubljenom svijetu iznad oblaka u kalderi koja je u suštini nastala masovnim ulijeganjem tla usljed velike erupcije vulkana. Krajolik je potpuno bajkovit i nestvaran. Pješčane dine vas na trenutak potsjete da ste u geografskoj ravni sa Saharom, crne vulkanske stijene vas vraćaju na pomisao da nalazite na vulkanskom otoku. Nisko rastinje i formacije stijena sa kombinacijom pijeska stvaraju vam dojam kao da se nalazite na nekom snimanju filma o divljem zapadu.

Vozeći se cestom prema vrhu koji izgleda sve viši i budi osjećaje strahopoštovanja prema prirodi, vidimo odlično uređene staze za pješačenje. Turisti su primjetni ali nema ih previše. Sve je nekako optimalno i ne narušava se ljepota prirode koja je ovdje relativno mlada. Ukazuje nam se tanka linija vozila koji su urednom linijom parkirani sve do polazne stanice žičare koja vas vodi na sam vrh. Polazna stanica je na nadmorskoj visini od 2500 metara i uzdiže se do oko 3500 metara. Kapacitet kabine je 35 osoba i vožnja traje oko 5 minuta. Čitav sistem žičare sa prodajom karata, restoranom, suvenirnicom te uslužnim osobljem i službenim fotografima vodi privatna firma www.telerificoteide.com. Možda se i nekim odgovornim osobama u Sarajevu ukaže ideja i samo kopiraju kako to rade najbolji. Španci to svakako jesu. Dolaskom na zadnju stanicu primjetan je blagi nedostatak kisika. Osobama sa zdravstvenim problemima nije preporučljivo da idu na tu visinu. Pogled je blago rečeno fantastičan. Ovdje već fotografije puno više govore. Pronalazimo stazu prema vrhu. Pripremam prethodno odštampanu dozvolu i pokazujem na uvid čuvaru parka koji reguliše pristup stazi prema vrhu.

From Tenerife

On nam daje kratke upute: imamo dva sata vremena da se vratimo i da pri tome budemo pažljivi i ne ulazimo u sam krater. To nam je malo bilo smiješno. Nismo ludi da ulazimo u krater! Penjanje tih zadnjih par stotina metara dobro uređenom stazom od istog vulkanskog kamenja koji okružuje kompletnu oblast, prekidali smo kraćim odmorima zbog nedostatka kisika, ali i zbog uživanja u pogledu. Tek smo sad uvidjeli da se vrh vulkana nalazi u sredini kaldere koja je okružena stijenama čiji se vanjski obodi spuštaju prema Atlantskom okeanu.

Polako postajemo svjesni činjenice da se nalazimo na najvišem vrhu Španije. Sam vrh nije što smo očekivali. Krater je u obliku lijevka i kamenitog sastava. Na pojedinim mjestima su zelene mrlje od sumpora koji još postepeno izlazi iz zemlje. To je razlog šte se na pojedinim mjestima osjeti neugodan miris koji podsjeća na pokvarena jaja. Na krovu Španije srećemo razne ljude. Od tipičnih porodica do usamljenih pojedinaca koji koriste ovaj božanski mir i pogled za meditaciju.

From Tenerife

Mi smo ostali tačno koliko nam je i rekao čuvar na ulazu prema vulkanu. Spuštanje je mnogo lakše i brže. Koristimo još par prilika da stanemo i uživamo u pogledu. Ulazimo u žičaru i dolazimo do njene polazne tačke. Obilazimo bogato opremljenu prodavnicu suvenira, nakon čega odlazimo do našeg C2 i - pravac Puerto de la Cruz. Odlazimo iz ove zemlje iznad oblaka i vraćamo se u naš hotel gdje se odmaramo i sređujemo utiske.

Santa Cruz

From Tenerife

Nakon nekoliko dana uživanja u prirodnim ljepotama otoka i okoline odlučujemo se za posjetu najvećem (nešto kao glavnom) gradu na otoku. Grad se zove Santa Cruz i nalazi se na jugoistočnim obalama otoka. Do njega vodi autoput i nekih pola sata vožnje od našeg hotela. Sam prilaz gradu nas vraća na putovanja po kontinentalnoj Europi. Tu su industrijska postrojenja, shopping centri i sve ostalo što "krasi" svaki savremeni grad u Europi. Pronalazimo parking uz pomoć GPS navigacije i idemo u obilazak. Primjetan je uticaj istoka i španske arhitekture. Savršen sklad prirode, starih i modernih građevina. Unutar građevina pronalazimo raj za kupovinu. Samo da napomenem da je na otoku porez na dodanu vrijednost 5% tako da se ovdje mogu kupiti mnoge stvari povoljnije negu u ostatku EU.

Kao i svaki moderan grad, Santa Cruz ima glavni trg koji je u obliku umjetnog jezera sa plitkom vodom gdje se prolaznici mogu osvježiti i odmoriti. Ipak je nabliža plaža udaljena nekoliko kilometara. Luka nije baš za kupanje. Ali zato ako želite možete biti na nekom drugom otoku Kanara za par sati. Glad nas već lagano sustiže. Pronalazimo jedan zanimljiv kinesko-japanski restoran. To je kuća u kojoj na ulazu platite određenu svotu novca i nakon toga na spratovima jedete koliko možete. Hrana je raznovrsna. Kineska piletina, japanski specijaliteti, gomile voća i povrća. Nakon gozbe obilazimo građevine, muzeje i divimo se univerzitetskoj biblioteci. Kad bi Sarajevo imalo samo jednu sličnu! Pronalazimo auto i puni utisaka odlazimo u naš hotel na večeru. Nismo gladni ali malo voća i vina nikome nije škodilo. Priznajemo da gradski turizam više umori od hodanja po vulkanima i planinama.

Crni pijesak

From Tenerife

Odlučili smo zadnja tri dana našeg boravka na Tenerife otoku provesti izležavajući se na plaži. Instinkt nam je govorio da se idealna plaža nalazi na zapadnoj obali grada. Sjeli smo u auto i jedno vrijeme vozili poznatim cestama prema suprotnom dijelu grada, trudeći se biti što bliže obali. Pronalazimo adekvatan parking kod sportskog bazena nadajući se da je plaža u blizini. Bilii smo upravu. I te kako. Pred nama je bila najljepša plaža od crnog pijeska sa jednim barom i restoranom. Dovoljno velika da svako od gostiju ima dovoljno prostora za sebe. Nalazimo mjesto i nakon nekoliko minuta posmatranja valova koji povlače i vraćaju isti pijesak na plažu odlučujemo se okupati. Valovi izgledaju veliki ali ne dovoljno da nas odvrate od naše namjere. Ležerno i lagano ulazimo u vodu.

Prvi veći val nas malo vraća unazad ali se ne predajemo. Vidimo da dolazi serija većih valova, ali sada izgledaju puno veći nego kada se posmatraju sa plaže. Pokušavamo potrčati i preći taj opasni dio gdje se valovi obrušavaju. Neuspješno. Jedan nas veći val jednostavno oboje diže i vrti u svom putu ka obali. Gubim orijentaciju sve do momenta kad sam na obali sav crn od pijeska koji je ušao i u najmanje pore tijela. Poučeni prvim iskustvom ovaj put opreznije čekamo manje valove da dosegnemo dio koji je sigurniji za plivanje. Mada na ovoj plaži plivanje i nije glavna zabava. Valovi jesu i neka vrsta surfanja sa sopstvanim tijelom kao daskom. Samo treba biti oprezan i izbjegavati zonu obrušavanja vala. Ova epizoda sa valovima izgleda malo dječija ali tamo i nije bilo djece jer ih je spasilac udaljio sa plaže. Zabava je samo za starije i to plivače. Zabava je garantovana jer jednostavno sve zaboravite. Samo crni pijesak i snaga atlantskog okeana vas interesuju u tom trenutku.

From Tenerife

Odlazimo sa Tenerife otoka nakon deset dana odmora u punom smislu te riječi. Otok sadrži ponešto za svakoga. More za kupanje. Prekrasne pjeskovite plaže od saharskog i vulkanskog pijeska za sunčanje. Tu je i vulkan sa svojim jedinstvanim okruženjem za istraživanje. Otok nudi i nekoliko zabavnih parkova sa jedinstvenim životinjama ali to jednostavni nismo stigli obići. Nismo stigli ni puno naučiti o domorocima otoka koji su i danas sačuvali svoj identitet. Tenerife imaju i svoje piramide kao i staze za šetanje i planinarenje. To i mnogo toga drugoga smo ostavili za neki drugi put. A drugog puta će, po svemu sudeći, biti.